VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: GONIČ ZMAJEVA (The Kite Runner )

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
GONIČ ZMAJEVA
NASLOV ORIGINALA:
The Kite Runner
REŽIJA:
Marc Forster
SCENARIJ:
David Benioff, Khaled Hosseini
GLAVNE ULOGE:
Khalid Abdallq, Atossa Leoni,Shaun Toub,Sayed Jafar Masihullah Gharibzada,Zekeria Ebrahimi,Ahmad Khan Mahmidzada,Mir Mahmood Shah Hashimi,Homayoun Ershadi,Nabi Tanha,Elham Ehsas...
ŽANR:
Drama
PRODUKCIJA:
William Horberg, Walter F. Parkes, E. Bennett Walsh, Rebecca Yeldham
DISTRIBUCIJA:
Dreamworks Pictures
TRAJANJE:
128 min
GODINA:
2007
WEB:
The Kite Runner
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: GONIČ ZMAJEVA / The Kite Runner

Recenzija: GONIČ ZMAJEVA / The Kite Runner GONIČ ZMAJEVA
(The Kite Runner )

It's summer
I can taste the salt of the sea
There's a kite blowing
out of control on the breeze
I wonder what's gonna happen to you
You wonder what has happened to me...




Kite (U2)
GONIČ ZMAJEVA / The Kite Runner

Amir (Zekeria Ebrahimi) i Hassan (Ahmad Khan Mahmidzada) najbolji su prijatelji koji provode sretno djetinjstvo na ulicama Kabula. Amir je sin Babe (Homayoun Ershadi), bogatog afganistanca, a Hassan sin njihovog sluge Alija (Nabi Tanha). Kako je Baba neobično naklonjen Hassanu, njihove staleške razlike ne priječe ih da zajednički provode vrijeme uživajući u sinkroniziranim američkim vesternima i gonjenju zmajeva.

Amir je plašljiv i pasivan dječak koji nikada ne pruža otpor i tu uvijek uskače Hassan koji ga bezuvjetno brani i podržava te potiče na ono u čemu je Amir najbolji – pisanju priča.
Na Hassanov rođendan Baba ga odvodi u trgovinu da izabere bilo koji zmaj koji poželi. Nakon toga, dječaci odluče sudjelovati na godišnjem Kabulskom natjecanju goniča zmajeva. Amir je taj koji upravlja zmajem u zraku a Hassan je zadužen za pronalaženje istoga jer iz nekog razloga uvijek zna gdje će zmaj pasti. Dječaci na ponos Babe, koji je i sam u mladosti bio pobjednik natjecanja, pobjeđuju i Hassan se baca u potragu za trofejem – srušenim zmajem, kojega i nalazi. Međutim, kako se dugo ne vraća, Amir ga kreće potražiti i tada svjedoči sceni koja će potpuno promijeniti njihove živote.

Amir zbog vlastitog nereagiranja osjeća krivnju koja malo pomalo iz prijašnje ljubomore prerasta u mržnju. Zbog toga Hassanu smješta svoj sat te ga optužuje za krađu koju Hassan ponizno priznaje. Kako je time obeščastio sebe i svog oca Alija, oni, unatoč Babinom izričitom protivljenju, odlaze. Uskoro (1979.) Afganistan biva okupiran Ruskim snagama te su Baba i Amir prisiljeni bježati.

Mnogo godina kasnije, u Kaliforniji, Amir je upravo izdao svoju prvu knjigu. Raspakiravanje kutije s prvim primjercima prekida zvonjava telefona. S druge strane je sada već ostarjeli Rahim Kahn (Shaun Toub), najbolji prijatelj njegova oca te čovjek koji ga je najviše poticao na pisanje u mladosti. Poruka iz Pakistana je: „Postoji način da se opet bude dobar.“

Khaled Hosseini, i sam afganistanac iz Kabula, napisao je knjigu, a priča je pod redateljskom palicom Marca Fostera, koji trenutno radi na najnovijem James Bondu (Quantum of Solace), prenesena na film. Priča je djelomično autobiografska jer je i sam Hosseini bio sin bogatog afganistanskog diplomata te je također, nakon Ruske invazije preko Pariza završio u Kaliforniji. Također, studirao je medicinu s kojom je raskrstio u korist pisanja što je slučaj i sa njegovim glavnim likom Amirom.

Kao što ste mogli shvatiti po imenima u prethodnome tekstu, radi se o glumcima koji su relativno nepoznati generacijama odraslima na Hollywoodu i eventualno europskoj kinematografiji jer praktički svi ili žive ili vuču korijene iz zemalja bliskog istoka. Glumci su svoj dio odradili vrhunski i bez ijedne zamjerke a posebice se izdvaja lik Hassana kojega je njegov mladi tumač fantastično „skinuo“ i mali je apsolutni vladar svakog kadra u kojemu se pojavljuje.

Većina filma je autentično izgovorena Darijem - perzijskim jezikom što je jedan veliki plus i uspješno nastavljanje trenda koji je prije nekoliko godina započeo Mel Gibson „Pasijom“ a kasnije i potvrdio „Apocalyptom“.

Ni tehničkoj strani filma – kameri i fotografiji - ne mogu se naći zamjerke, a jedino računalno napravljeni specijalni efekti su oni zračnih borbi zmajeva koje su jako krasno izvedene i jednostavno opuštajuće. Soundtrack Alberta Iglesiasa je, također, odličan a karakterizira ga ugodan istočni melos bez nekih drastičnih varijacija.
Oko filma su se povukle i određene kontroverze zbog jedne scene u filmu, no puristi i kvazi moralisti su se uvijek bojali pogledati istini u oči i uvijek će biti tako, pa se oko toga nema potrebe uzbuđivati.

S vremena na vrijeme u gomili blještavih, larpurlartističkih naslova tiho se pojavi biser koji vam uzburka duh do neslućenih granica. „Izgubljeni u prijevodu“, „Babel“, „U divljini“... A sada i „Gonič zmajeva“. Filmovi su to koji za sobom ostavljaju dugotrajan osjećaj tuposti i koji vas proganjaju još dugo nakon što ste ih pogledali. To nisu filmovi o životu, oni su život sam. Bacaju vas na koljena i daju vam do znanja da ste ništavni sa svim svojim titulama, postignućima i problemima. Jer dok se mi žalimo jer svoj višak kilograma ne možemo ugurati u skupocjeni traper, dijete tek nekoliko tisuća kilometara udaljeno od nas nosi križ koji većina nas ne bi mogla ni pomaknuti. Dok mi imamo osjećaj da su nam zmajevi vinuti visoko na sigurnom povjetarcu, oni zapravo skupljaju prašinu na tavanu.

Amir je dobio drugu priliku. Hoćete li biti dostojni da je dobijete i vi?
« povratak Marin Zdelar
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr