No koliko god priče bile predvidljive patetične Robert Redford u svojim filmovima nudi (i to vrlo iskreno) male suptilne detalje koje ćete teško naći u filmovima sličnog profila, filmovima koji ciljaju na određenu publiku.
Iako priča Baggera Vancea na prvi pogled izgleda idealna za Oprah Show ima tu mnogo više nego što se vidi i čuje. Postoje mnogi filmovi koji pokušavaju gotovo svako ljudsko zanimanje uzdići do božanske razine, ali rijetkima to polazi za rukom. Prava umjetnost bilo kojeg vida umjetnosti jest da pokaže kako sve stvari imaju beskonačnu draž te da nas uvjeri kako ljubav prema bilo čemu rađa nagradu koja se ne može staviti na papir - zato to i jest umjetnost, a svaki zaljubljenik u bilo što će vam danima moći pričati upravo o tome kako je njegova ljubav put prema najvišim sferama ovozemaljskog života. I, naravno, biti će u pravu.
Robert Redford ovoga se puta odlučio za golf - jer to je igra u kojoj igrate sami protiv sebe: “Samo ti i loptica.” i proširio je na klasičnu metaforu o životu, ljubavi, propuštenim i nikada zaboravljenim stvarima. Mogao se odlučiti za bilo koji sport, jedini uvjet bio je da ga može smjestiti u doba nakon Prvog svjetskog rata. Golf je ipak pao kao glavni izbor zbog toga što RR voli mirne životne stvari, a u golfu nema nasilja, RR voli velika nepregledna polja zelene Amerike, a što je idealnije od golfa. I zaista uspjeh Baggera Vancea je zaista tu pred i u nama. Miran, predivno snimljen film o jednom životu običnog čovjeka i njegovoj sposobnosti uvida u neke dublje i suptilnije stvari (tu se negdje uklapa Beggar Vance - anđeo čuvar, Božja providnost ili nešto slično nije bitno - nazovite to kako želite), ali ga muče ovozemaljski strahovi, depresije i nemogućnost pokretanja vlastite osobnosti i nepredvidljivu pokretačku budućnost. Klasični klišeji u netipičnim uvjetima. Naravno tu postoji i jedan nesretno-sretna ljubavna priča, ali kako bi mogli bez nje?
Ali kada sve stavimo sa strane i zažmirimo na jedno oko srušit ćemo onaj stari klišej: “Tko više gleda više vidi.” otvorit će se golfersko polje u nama samima jer ovaj je film, bez obzira na sve svoje mane, ipak ovdje da otvori neke stvari. I u nama i u našem glavnom junaku. On je ovdje zbog nas i to Redford jako dobro zna i koristi u svoju korist, jer otvoreno srce ipak znači više od punih blagajni i ako mislite da su novci jedino što je RR-u bitno varate se. Jer naš smireni redatelj živi na ranču gdje ima besplatnu glumačku i filmsku školu na kojoj predaju njegovi prijatelji iz filmske industrije - i naravno pogodili ste - rade to besplatno. Svatko tko tamo dođe nema nikakvih troškova, samo svakodnevne zadatke vezane uz održavanje ranča, timarenje konja i slične stvari, a zauzvrat dobiva poduku od najvećih majstora koji imaju moć da Hollywoodu postavljaju uvjete. Dobre stvari rađaju samo dobre stvari (pod jednim uvjetom - ako ih radite iskreno).
Što se pak tiče glume svi su ovdje prosječno dobri u svom svijetu netipičnih likova, jedino Will Smith zrači nečim što nitko nije očekivao od jednog Čovjeka u crnom. Takve sitnice možete primijetiti jedino ako ih ne očekujete, a izgleda da se ni Will nije previše zamarao svojom popularnošću. Ovog puta zaista je poslušao majstora na djelu i pustio samog sebe da zrači preko cijelog ekrana. Da li će se nakon ovog filma početi baviti golfom nije bitno, ali njegov je lik toliko uvjerljiv da bi njegove savjete poslušao svaki golfer s koje god strane Atlantika se nalazio. Spontanost je uvijek bila vrlina. Bravo Will!
Ako vas je “Šaptač konjima” razočarao nemojte ovaj film gledati s predrasudom, ima ovdje zamjerki, ali Šaptač je ipak bio osobni rad, onako za dušu, samo za Roberta. Ima ovdje zlata - samo ga treba znati pronaći.
U krajnjem slučaju kada ni pojas za spašavanje ne pomaže barem ćete poželjeti jedno veliko zeleno polje gdje možete sami, bez igdje ikoga, prošetati i prisjetiti se svih stvari koje ste željeli, sanjali, imali, izgubili i tražili.
Nikada nije kasno. |
