Naprosto ne mogu vjerovati kako za ovaj film nisam čuo do prije kojih dva tjedna, kada je započelo sramežljivo reklamiranje na domaćoj dalekovidnici. Epiteti poput 'remek-djelo' uvijek bodu uši, posebno kada se radi o relativno anonimnom filmu. Sada i službeno priznajem kako se u kretanja u filmskom svijetu slabo kužim jer se radi o jednom od najboljih i najdojmljivijih filmova koji su ispod čekića izašli u prethodnoj kalendarskoj godini.

Kao što sam već naveo, film prati oveću hrpu ljudi. Osim navedenih ima ih još desetak podjednako važnih za stapanje nekoliko priča u cjelinu. Uvodnih pola sata ubačeni ste pred ovu galeriju likova i ništa vam nije jasno. Iako priča nije vremenski fragmentirana, obimna količina likova i pripadajućih im priča u malom ima zaista mnogo i doslovno sjedite ispred ekrana kao kakvo bespomoćno dijete. Situacija se naravno drastično mijenja i do kraja filma možete uspješno povezati bilo kojeg lika sa bilo kojim drugim likom te povući univerzalne vrijednosti između priča.

Glumačka ekipa, sastavljena od nekolicine poznatijih i nešto manje poznatijih glumaca, vrhunski je obavila posao. S njihove strane najveći plus je što nijedan član nema zvjezdani predznak najviše kategorije (samo se zapitajte da li je Don Cheadle mamac za publiku u rangu jednog Willa Smitha) pa nitko od njih nije zasjenio film samim tim što se pojavio u kadru. Iako vremenski ograničeni, svi su svoj prostor iskoristili na izvrstan način, izuzev možda dvojca Brendan Fraser-Sandra Bullock. Međutim, njima u prilog ide što se nisu imali gdje ni razmahati jer bilježe jednu od manjih pojava u filmu.

Jakih scena ima napretek, od kojih bi izdvojio sekvencu sa djevojčicom koja ide zaštititi oca (tko je gledao znat će o čemu pričam) koja me sasjekla u tolikoj mjeri da mi je trebao koji minut da se priberem i nanovo uključim. Sve su popraćene izrazito emotivnom glazbom i podosta puta vam zbog događaja koji se odvijaju na ekranu zastane knedla u grlu.

Ono što ipak udaljava film od najviše ocjene i unaprijed prišivene mu etikete remek-djela je što ostavlja blagi dojam kako je završetak mogao biti malo bolje poentiran , još jače ukazujući na ono čime se čitavo vrijeme bavi – kako se u određenom trenutku i pod određenim okolnostima svi možemo pokazati i svoju dobru i lošu stranu.

Usprkos tome, radi se o filmu koji nipošto ne biste smjeli propustiti i koji u mojoj bilježnici čvrsto stoji u samom vrhu ponude iz protekle godine. Informacije radi, film trenutno zauzima 47. poziciju na top ljestvici najpopularnijeg sitea posvećenog filmu, IMDb-a (koji je, iako na dotičnoj ima nekolicinu prosječnih naslova, dosta često ipak u pravu). Prosto da čovjek ne povjeruje kako iza ovog filma stoji čovjek koji je osmislio mrskog mi teksaškog rendžera.