Najprije treba reći da Film "Cotton Club" nije glazbeni film, već još jedna ambiciozna Coppolina posveta vremenu koji ga je fasciniriao u autorskom smislu. Uradio je svoj dio posla što je bolje mogao kako bi obilježio kraj dvadesetih prošlog stoljeća, godine posebnog stila, kojima dominiraju priče pune ambicija, fantazije i karakteristične glazbene ekstravagancije.
Coppola je glazbi dao dosta mjesta (Gere sam svira solo dionice), ali ona je samo jedan od vitalnih sastojaka ostvarenja. Riječ je zapravo o ljudima koji su na razne načine bili povezani s "Cotton Clubom", bilo da su glazbenici, izvođači, kriminalci ili vlasnici i zaposlenici. Konačni rezultat je uvjerljiv i vizualno atraktivan film koji uspješno prenosi atmosferu vremena legendarnog "Cotton Cluba", premda je cjelina razbijena prateći nekoliko paralelnih priča. Jedan od svijetlijih trenutaka filma svakako je paralelna montaža step igrača - sjajni, nažalost pokojni Gregory Hines - i rafala na ulicama, premda slično radi i u "Kumu" (dok krsti dijete Michael Corleone vrši egzekuciju svojih protivnika), besprijekorno je izvedena. Ovim filmom nekako je kompletiran najznačajniji dio Coppolina opusa na domaćem tržištu: "Kum", "Apokalipsa", "Prisluškivanje", "Dracula" + prosječni "Autsajderi" - po mišljenju potpisnika ovih redova od bitnijih nedostaje samo "Tucker"). |