Legenda veli kako je moj frend Gand, kad su ga nako što je prvi put pogled'o "K-Billa" u kinu (a dosad ga je valjda pogledo dvaj'st puta) priupitali kakav je uopće film taj novi Tarantinov akcijski helter-skelter on kao iz topa ispalio: "Čovječe pa to je čisti Špageti samuraj fucking video game western!"
Nakon što sami sam pogledao prvi voljum "Kil Billa" te pročitao i preslušao bezbroj kritičarskih osvrta u medijima bolji sažetak onoga što nam je genijalni Q.T. nakon šest dugih gadnih godina bacio u lice još nisam čuo...
I da vas sad ovdje ne lažem...sve ono što ste o filmu čuli jest istina, u "KB vol.1" ima više odsječenih ljudskih udova nego u Spielbergovom "Spašavanju vojnika Ryana", u "KB vol.1" gotovo su sve akcijske scene pokradene iz Kurosawinih, Leoneovih ili Bruce Lee-jevih filmova, dijelovi filma snimani su crno bijelom tehnikom, introdukcija glavnih likova napravljena je freeze frame tehnikom sa glupavim podnaslovima tipičnim za američke trashy akcijske filmove C kategorije iz 70-tih godina prošlog stoljeća, usred "KB-a Vol. 1" Tarantino je uvalio omanji Anime, računalskih efekata ala Matrix nema ni u tragovima i tako dalje i tako bliže...
No, i? Kakav je? Velite sad vi jel' da?
Odličan, brz, odvratan, provokativan, žestok, krvav, ultranasilan, crno-duhovit, liričan... što god vam padne napamet, Kill Bill ima sve od navedenog i još nešto više od toga.
Sve što je, od filma dakako, kao klinac gutao, sve čemu se divio i na čemu je kasnije izgradio i vlastiti filmaški svjetonazor Tarantino je uspio utrpati u ovaj "Kill Billa". Majstor u kombiniranju nespojivog uspio je jednim jedinim filmom odati upečatljivu posvetu poetici spagheti weterna Sergia Leonea i duboko poštovanje profanosti Kurosawinih filmova o samurajima te opaliti dobronamjernu zafrkanciju na račun naivnosti i kiča blacksploatation akcića oplemenivši sve skupa povećim zrncem benigne zabavnosti hongkonških borilačkih filmova.
Da zaključim ...Q.T. je po tko zna koji put pokazao i dokazao kako i iz najbanalnije priče (a storija o nepravdi nanesenoj pojedincu i njegovoj osveti jedna je od najstarijih koje ovaj zanat poznaje), zahvaljujući svom ne samo redateljskom već u jednakoj ako ne i većoj mjeri montažerskom geniju (kad pogledate film skužit' ćete na što ciljam) moguće stvoriti kultni komadićak celuloida kojem je mjesto u povijesti sedme umjetnosti, to se već sada može ustvrditi sa sigurnošću, zajamčeno i prije dolaska drugog dijela (sa kojim ipak vidljivo je čini jedinstvenu cjelinu).
Palci gore a kapa dolje Mr. Tarantino... |
