Jedan od najvećih redatelja današnjice, Martin Scorsese, zaposleniji je nego ikad. Iza njega je projekt "The Blues", dokumentarna 7-dijelna serija o legendarnim blues izvođačima koju je producirao i režirao poneku epizodu (Scorsese: "Blues je jedina stvar koju nismo uspjeli oteti crnom narodu…"). Trenutno je zauzet snimanjem biografskog filma "Aviator" o ekscentričnom Howardu Hughesu, a onda je na redu još jedan glazbeni projekt, dokumentarni film "Bob Dylan Anthology Project", biografija rock ikone u tradiciji "Posljednjeg valcera", glazbenog filma koji je Scorsese snimio 1978. na oproštajnom koncertu grupe "The Band" u Winterland sali u San Franciscu. Malo ćemo se vratiti u prošlost i otkriti jednu stvar vezano uz Scorseseove glazbene afinitete: bio je jedan od 9 snimatelja na legendarnom Woodstock festivalu 1969. godine. 
 No, premda je uvod o o najvećem nenagrađenom redatelju današnjice, povod specijalu ipak je nešto drugo. Scorseseova odluka da režira najnoviju, televizijsku verziju klasične priče o doktoru Frankensteinu. Ukoliko se pilot pokaže uspješnim, moguće je da sve preraste u seriju. Priča će biti osuvremenjena i smještena u današnji Seattle, a dr. Victor Frankenstein oživjeti će svog monstruma uz pomoć genetskog inženjeringa i to novo čudovište bit će good guy u svijetu kriminala. Ovo je već diverzija - dobar liječnik postaje bad, a čudovište good guy… Sve je to u svojoj glavi zamislio scenarist Dean Koontz, a projekt je naručila tvrtka Vivendi Universal koja posjeduje vlastiti TV (kabelski) kanal…
Famozni lik iz romana engleske književnice Mary Wollstonecraft Shelley "Frankenstein" (ili "Moderni Prometej") o znanstveniku koji nizom eksperimenata i transplatacija stvara umjetnog čovjeka, što na kraju postaje monstrum uništavajući sebe i svog tvorca, nastao je 1818 godine. Naime, lorda George Byrona u njegovom domu u Ženevi (gdje se nalazio i Byronov osobni liječnik i ljubavnik John Polidori) posjetili su u lipnju te godine tada 19-godišnja Mary Shelley i njen ljubavnik, pjesnik Percy B.Shelley. Tijekom večeri Byron predlaže da svatko napiše priču o duhovima, a 19-godišnja Mary piše Frankensteina. Ovo već klasična djelo dugo je stajalo na policama biblioteka dok novije generacije nisu pronašle u njemu izazov a filmski producenti idealni glavni lik koji je do sada ekraniziran više od stotinu puta. Kenneth Branagh jedan je od posljednjih (1994) koji je udahnuo život kreaturi dajući filmu naziv "Mary Shelley's Frankenstein" što je trebalo značiti da se, pozivajući se na original, vjerno držao tradicionalne priče.
Kakva je zapravo filmska povijest lika koji je nadahnjivao generacije i vodio u kino publiku željnu saznanja o tabu temama tj. što leži između života i smrti? Prvi Frankensteinov monstrum koji je izazvao vrištanje publike, kročio je na filmsku scenu 1910. godine (Frankenstein, rež. J.Searle Dawley), a tumačio ga je Charles Ogle, inače pravi div u stvarnom životu. Međutim, njegove napori i zasluge bili su potopljeni 1931. (Frankenstein, rež. James Whale) pojavom Borisa Karloffa koji postaje najpoznatiji monstrum u povijesti filma (uz pomoć Jacka Piercea, stručnjaka za masku) - šavovi na vratu, izrazito četvrtasta glava, gusto podignute obrve koje pomalo vise, nenormalno velike čizme te make up koji je tijelo održavao smrtno sivom bojom - prepoznatljivi su i u nizu nastavaka: "Frankensteinova nevjesta" (The Bride of Frankenstein, 1935. rež. Frank Whale), "Frankensteinov sin" (Son of Frankenstein, 1939. rež. Rowland V.Lee) te "Frankenstein '70" (1958. rež. Howard W.Koch). Osim Karloffa, Frankensteinova monstruma su s manje ili više uspjeha tumačili i Lon Chaney jr. (Frankensteinov duh / The Ghost of Frankenstein, 1942. rež. Erle C. Kenton), Bela Lugosi (Frankensteinov sin, 1939.), Glenn Strange (Frankensteinova kuća / House of Frankenstein, 1944. rež. Erle C.Kanton), Christopher Lee (Frankensteinovo prokletstvo / The Curse of Frankenstein, 1956. rež. Terence Fisher), Roger Blin (Torticola protiv Frankensberg a / Torticola contre Frankensberg, 1952. rež. Paul Paviot), Kiwi Kingston (Frankensteinovo zlo / Evil of Frankenstein, 1964. Freddie Francis), Michael Sarrazin (Frankenstein: Istinita priča / Frankestein: The True Story, 1973. rež. Jack Smight), Srđan Zelenović (Andy Warhol's Frankenstein / Flesh For Frankenstein, 1974. rež. Andy Warhol), Peter Boyle (Frankenstein Junior / Young Frankenstein, 1974. rež. Mel Brooks), pa do Roberta De Nira (u Branaghovoj verziji). Za vrijeme ratnih godina monstrum se odmarao u podrumima Frankensteinova zamka da bi se ponovo pojavio 1950. niskobudžetnoj Hammer Films produkciji - filmom "I Was a Teenage Frankenstein" (rež. Herbert J.Strock) dokazujući da stari mit još uvijek može djelovati. Ista kuća snima pod redateljskom palicom Terence Fishera "Frankensteinovo prokletstvo", "Frankensteina treba uništiti" (Frankenstein Must Be Destroyed, 1969) i "Frankenstein i čudovište iz pakla" (Frankenstein and Monster from Hell, 1973) obraćajući više pažnje na lik doktora Victora Frankensteina prikazujući ga kao slobodoumnog i drskog vizionara. Osim najpoznatijih naslova bilo je i vrlo čudnih - tipa "Jesse James sreće Frankensteinovu kći" (Jesse James Meets Frankenstein's Daughter, 1965. rež. William Beaudine), "Frankenstein i čudovište iz svemira" (Frankenstein Meets the Space Monster, 1967. rež.Robert Gaffney) te "Frankenstein osvaja svijet" (Frankenstein Conquers the World , 1968. rež. Inoshiro Honda) u japanskoj produkciji. Kultni "The Rocky Horror Picture Show" (1975. rež. Jim Sharman) očito je rađen sa Frankensteinom u zamisli (dr. Frank-n-Furter). Frankie nije bio pošteđen ni parodija, počevši od Abbota i Costella (Abbot and Costello Meet Frankenstein, 1948), pa do Mel Brooksovog "Frankensteina juniora". Kralj B filma, Roger Corman, prvi se u devedesetim odlučio ponovo vitalizirati stari mit filmom "Oslobođeni Frankenstein" (Frankenstein Unbound, 1990). Samo što se Corman nije poslužio romanom Mary Shelley već onim Briana W.Aldissa koji na znanstveno fantastični način prikazuje put kroz vrijeme i to točno na imanje na kojem je okupljena poznata družina: lord Byron, Mary i Percy Shelley (monstruma je tumačio Nick Brimble). 1992. David Wickess režira "Frankensteina" za Turner Pictures (vlasništvo TV magnata Teda Turnera) gdje monstruma tumači Randy Quaid, da bi se 1994. godine na nagovor Francisa Forda Coppole (producent) režije prihvatio Kenneth Brannagh koji u svom filmu tumači Victora Frankensteina.
Najvjerojatnije nije kraj ni na Scorseseovoj verziji, jer kako kaže Dale Beeson, poznati psiholog i filmski ekspert: "To je neiscrpna i stalno inspirativna tema za Hollywood. Filmovi o Frankensteinu će se snimati dok god bude kina. On dodiruje u svakome ponešto i samo iz tog razloga mit nikada neće nestati."