Djetinstvo i glumački počeci

Sir Thomas Sean Connery rođen je 25. kolovoza 1930. godine u Edinburghu u Škotskoj, u veoma siromašnoj obitelji, k tome miješanih religija. Otac mu je bio kršćanin, a majka protestantkinja. Njegov otac, Joseph Connery je bio po zanimanju vozača kamiona, a majka, Euphamia "Effie" Maclean, čistačica. Connery je tako već od malena morao i sam raditi da bi zaradio za kruh, a prvi posao koji je ikada radio je bio kao dostavljač mlijeka za Fettes College u Edinburghu. Plaća mu je tada, u usporedbi sa milijunima koje kasnije dobivao za svoje uloge, iznosila mizernu 1 funtu tjedno, ali tada je to bilo dovoljno da se može preživjeti. Sa 13 godina Connery, nezadovoljan svojim životom napušta školu i obitelj, te odlazi u Britansku mornaricu iz koje je časno otpušten samo tri godine kasnije zbog čira na želucu. Na dane u mornarici ga i dan danas podsjećaju dvije male tetovaže koje si je tada dao tetovirati na desnoj ruci, "Scotland Forever" i "Mum and Dad".

Nakon otpusta iz mornarice radio je raznorazne poslove da bi preživio. Tako je radio kao vozač kamiona, zidar, spasioc na plaži, slikarski model na edinburškoj Likovnoj Akademiji, maneken za kupaće kostime, zaštitar, laštioc ljesova itd. Nakon što se sasvim slučajno pridružio mornarskom pjevačkom zboru u Londonu, u njemu se probudio interes za scenskim nastupom i glumom, iako je prvotno to zanimanje smatrao "nedovoljno muškim". Tako je već 1951. imao svoj kazališni debi u predstavi "South Pacific". Istovremeno se strastveno bavio i body buildingom, zbog kojeg je zaradio nadimak "Big Tam", pa je tako 1953. godine pod imenom Thom Connery sudjelovao na izboru za Mistera Universe, na kojem je inače pobijedio Bill Pearl, ali se Connery, kao predstavnik Škotske, našao na veoma visokom i zavidnom 3. mjestu.

Nakon tog sportskog uspjeha i nastupa u nekoliko kazališnih predstava, 1954. okušao se i na televiziji, točnije na BBC-u glumeći u manje poznatim TV filmovima, kao što je npr. mjuzikl "Lilacs in the Spring". Našlo se je tu još nekoliko nevažnih TV filmova i serija u kojima se pojavio, između ostaloga i nastup u seriji "The Jack Benny Show", što je inače njegova prva "američka" uloga. Prvu značajniju ulogu je ostvario u filmu "Another Time, Another Place" iz 1958. godine, gdje je nastupao zajedno sa Lanom Turner. Kao još jedan vrjedniji naslov koji valja izdvojiti iz tog vremena je i film "Tarzan's Greatest Adventure" iz 1959. godine, u kojem je glumio ni više ni manje nego negativca. Tijekom narednih godina uslijedilo je još nekoliko manje-više nepoznatih naslova u kojima je nastupao, no u tom razdoblju mu se zalomio i danas kultni "The Longest Day" iz 1962. godine u kojem je nastupalo 48 internacionalnih zvijezda, između ostaloga i Robert Mitchum, John Wayne, Henry Fonda itd., a gdje je Connery odigrao jednu malu sporednu ulogu.

Dozvola za ubojstvo

Iste te, 62. godine, producent Harry Salezman ga poziva na audiciju za prvi film o Jamesu Bondu, "Dr. No", i to nakon što je njegovu sliku i ime izvukao među mnogobrojnim dosjeima glumaca koji su bili u opticaju za tu ulogu. Tu su se između ostaloga nalazili i David Niven (koji je glumio Bonda u parodiji "Casino Royale" nekoliko godina kasnije, točnije 1967.), te Cary Grant, koji je navodno autoru Bonda Ianu Flemingu bio i inspiracija za lik Bonda, a ujedno i glavni konkurent za tu ulogu. Prema nekim izvorima, zbog relativno malog budžeta, ali i činjenice da je Grant tada imao 58. godina te bio prestar za tu ulogu, producenti su bili primorani uzeti nekoga mlađeg i relativno nepoznatog, pa su stoga u obzir uzeli Connerya. Zanimljivo je kako je Connery na audiciju došao u prevelikoj vesti i komotnim hlačama, te se ponašao veoma bahato, i to do te mjere da je odbio screen test čitanje. Unatoč takvom ponašanju dobio je ulogu, i to baš zbog tog ponašanja, jer je jedan od producenata, Albert R. Broccoli, sin poznatoga pisca, smatrao da je to baš ono što treba tom liku - odvažnost.

Kao što je već vjerojatno mnogima poznato, Ian Fleming, autor popularnih romana o Jamesu Bondu, baš i nije bio zadovoljan izborom Connerya za tu ulogu. Smatrao ga je previše mišićavim i ne baš previše otmjenim, što je inače bila glavna odlika tog lika u njegovim romanima. No, ispostavilo se da je finalnu riječ imala Flemingova žena koja je rekla da Connery ima "ono nešto", pa je Fleming popustio. Nakon što je "Dr. No" postao veliki hit, a sam lik popularan preko noći, Fleming više nije sumnjao u ispravnost izbora, dapače, bio je u takvoj mjeri impresioniran njegovim nastupom da je u kasnijim romanima uveo novost da je Bond porijeklom polu Škot. Connery je tu ulogu najpoznatijeg "tajnog" agenta ponovio još šest puta, 1963. u filmu "From Russia with Love", 1964. u filmu "Goldfinger", 1965. u filmu "Thunderball" (prema njegovim osobnim riječima najdražem nastavku iz serijala), zatim 1967. u filmu "You Only Live Twice", 1971. u filmu "Diamonds Are Forever", te 1983. u neslužbenom Bond nastavku "Never Say Never Again".

Connery se nikada nije uspio u potpunosti otarasiti imidža Jamesa Bonda koji mu je donio svjetsku slavu i besmrtnost u filmskoj povijesti, te mu definitivno obilježio karijeru. Prema riječima mnogih obožavatelja diljem svijeta, Connery je bio i ostao jedini i pravi James Bond, i kao takav će biti zapamćen.

Između nastupa u Bond filmovima, Connery je snimio još nekoliko naslova vrijednih pažnje, npr. "Marnie" Alfreda Hitchcocka iz 1964. godine, gdje je nastupao zajedno sa Tippi Hedren (iako je Hitchcock prvotno htio vidjeti Grace Kelly u toj ulozi koja je već tada bila udata za princa od Monaca, pa je odbila ulogu). Odigrao je glavnu ulogu i u filmu "Woman of Straw", također iz 1964. godine. Partnerica mu je u tom filmu bila poznata talijanska glumica Gina Lollobrigida. 1965. godine nastupa u izvrsnoj ratnoj drami redatelja Sidneya Lumeta "The Hill". Unatoč mnogobrojnim ulogama koje je ostvario u tom vremenu, gotovo ni jedan film izvan Bond franšize nije postao popularan kao Bond filmovi, što je njemu osobno postepeno počelo smetati jer nije želio da ga ljudi pamte i vide samo kao Bonda.

Nikad ne reci nikad

Nakon što je snimio tada svog "posljednjeg" Bonda, "Diamonds Are Forever"

1971. godine, Connery okreće novi list u svojoj karijeri te 1974. snima film "Zardoz" redatelja Johna Boormana, u kojem se je pojavio sa ogromnim brčinama, pletenicom do guzice te omotan u crvene krpe. Mnogi ga nisu prihvatili u tom izdanju, ali je on bio uporan u tome da se odmakne od imidža Jamesa Bonda. To je donekle i uspio narednim avanturističkim i akcijskim naslovima poput "The Wind and the Lion" iz 1975. Johna Milliusa, "The Man Who Would Be King" Johna Hustona snimljenom iste godine te "Robin and Marian" Richarda Lestera iz 1976. godine.

1977. nastupa u velikom ratnom spektaklu "A Bridge Too Far" Richarda Attenborougha, rađenom po uzoru na spomenuti "The Longest Day", u kojem je također nastupalo mnoštvo internacionalnih zvijezda poput Michaela Cainea, Jamesa Caana, Elliotta Goulda, Gene Hackmana, Anthony Hopkinsa i Roberta Redforda. Za razliku od filma "The Longest Day", gdje je Connery imao malu cameo ulogu, ovdje je bio među vodećim likovima. Dvije godine kasnije nastupa u ekranizaciji romana Michaela Crichtona "The First Great Train Robbery", rame uz rame sa Donaldom Sutherlandom. Ono što je zanimljivo kod tog naslova je to da je sam Crichton i režirao film. Iste te godine nastupa u još dva filma. Prvi je film katastrofe "Meteor" u kojem je ponovno nastupalo još nekoliko poznatijih imena kao što su Henry Fonda i Martin Landau, a drugi je bio politički triler "Cuba" gdje je opet surađivao sa redateljem Richardom Lesterom.

Jedan od svakako poznatijih filmova iz njegove karijere je SF "Outland" Petera Hyamsa iz 1981. godine, svojevrsni kvazi remake popularnog i kultnog westerna "High Noon" smješten u svemir. Iste te godine je snimio i zabavni filmić Terrya Gilliama "Time Bandits" gdje je igrao kralja Agamemnona. Nakon toga je opet uslijedilo nekoliko manje poznatih naslova, ali 1983., iako je rekao da više nikada neće ponovno prihvaća "dozvolu za ubijanje" tj., snima još jednog i definitivno svog posljednjeg Bonda, ironičnog naslova "Never Say Never Again". Doduše, bio je to neslužbeni nastavak koji Albert R. Broccoli nije prihvatio kao dio franšize, a tom prilikom mu se u naručju našla tada mlada Kim Basinger. Taj film, kao što je bilo i za očekivati, nije postigao veliki uspjeh kao prijašnji Bondovi jer je publika smatrala da je Connery ipak malo prestar za tu ulogu.

Karijera mu je sredinom 80-ih malo posustala iako je ostvario nekoliko uloga po kojima ga pamtimo. 1986. nastupio je u filmu "Highlander", prvom i najboljem filmu iz "Highlander" serijala. Iste te godine nastupa u hvaljenom filmu "The Name of the Rose", za koji je osvojio i nagradu BAFTA. Zanimljivo je kako kompanija Columbia Pictures nije prvotno uopće htjela financirati film kada su saznali da će u njemu glumiti Connery, jer je njegova karijera u to vrijeme bila na tako niskim granama da su producenti smatrali da njegovo ime neće privući baš mnogo pozornosti kod publike. No, film je postao hit i danas uživa kultni status, a već naredne godine Connery je osvojio i svog jedinog Oscara u karijeri za ulogu irskog policajca Jima Malonea u filmu "The Untouchables" Briana De Palme. Uz Oscara, ta uloga mu je donijela i Zlatni globus.

Akcijski junak u poznim godinama

1988. ponovno je surađivao sa redateljem Peterom Hyamsom na filmu "The Presidio", vojničkom kriminalističkom trileru, no ta suradnja ipak nije bila tako uspješna kao ona prijašnja na filmu "Outland". 1989. prihvaća jednu od svojih najpoznatijih uloga pored Bonda, ulogu luckastog oca Indiana Jonesa u trećem nastavku tog popularnog i zabavnog serijala, "Indiana Jones and the Last Crusade", te ostvaruje jednu od najzabavnijih rola u karijeri. Bilo je i još uvijek jest zbilja veliki užitak gledati kako se on i Harrison Ford prepiru i zafrkavaju. Nije tajna da je George Lucas u nekoliko prilika spomenuo kako mu je upravo lik Jamesa Bonda bio velika inspiracija kod stvaranja Indiana Jonesa i čitavog serijala, te je u tu čast upravo Conneryu i ponudio ulogu Indianovog oca, jer kao što je i sam rekao: "Tko bi drugi mogao igrati Jonesovog oca nego tip koji me je inspirirao u stvaranju svega toga, James Bond glavom i bradom".

U devedesetima je Connery ostvario nekoliko zapaženih uloga, i to najviše u akcijskim filmovima iako je već bio u poznim godinama. Tako je u filmu "The Hunt for Red October" majstora akcije Johna McTiernana iz 1990., jednom od filmova iz serijala o Jacku Ryanu, odigrao odlučnog kapetana ruske podmornice koji želi prebjeći Amerikancima. Naredne godine nastupa u katastrofalnom nastavku Highlandera, "Highlander II: The Quickening", a iste te godine ostvaruje i malu cameo ulogu kralja Richarda u filmu "Robin Hood: Prince of Thieves" gdje je ponovno surađivao sa Kevinom Costnerom, svojim partnerom iz filma "The Untouchables". 1992. ponovno surađuje sa redateljem McTiernanom na prilično podcijenjenom, ali dobrom filmu "Medicine Man", o liječniku koji pronađe lijek protiv raka u prašumama Amazone, ali ga ujedno i izgubi, a šuma gdje je našao rijedak cvijet iz kojeg nastaje lijek predodređena je za rušenje. 1993. nastupa rame uz rame sa tada popularnom akcijskom zvijezdom Wesley Snipesom u akcijskom trileru "Rising Sun", kao stručnjak za japansku kulturu. 1995. snima dva filma, prvi je triler "Just Cause" gdje je glumio istražitelja koji istražuje slučaj brutalnoga umorstva u močvarama Miamija, a drugi je bio avanturistička romantična drama "First Knight" u kojem je glavnu ulogu odigrao Richard "žigolo" Gere, dok je Connery igrao ni više ni manje nego kralja Arthura.

Zanimljivo, iako su mu tijekom karijere mnogi predbacivali kako ima jedan od najgorih naglasaka na filmu, kojeg nikada nije mijenjao bez obzira koji lik igrao, upravo mu je taj škotski naglasak s vremenom postao zaštitni znak, te je upravo zbog svog naglaska dobio ponudu na "posudi" svoj glas zmaju Dracu u filmu "Dragonheart" iz 1996. godine, što je on i učinio.

Te godine nastupa i u filmu "The Rock" Michaela Baya, meni osobno jednom od najdražih akcijskih filmova devedesetih. Film je bio ogromni hit i jedno od najvećih iznenađenja tog ljeta, te mu je još malo oživio karijeru. Uz njega u filmu je nastupao i Nicolas Cage koji je prethodno bio osvojio Oscara za glavnu ulogu u filmu "Leaving Las Vegas" i želio se okušati u malo drugačijoj, akcijskoj ulozi, kojih je kasnije zaredao još nekoliko. Connery je tu igrao zatvorenika koji je jedini uspio pobjeći iz Alcatraza i koji je jedina nada za spas taoca iz tog istog zatvora. Tom ulogom je dokazao da je unatoč godinama još uvijek u formi i da nije za odbaciti. Zanimljivo, kako je Connery bivao sve stariji i zreliji bio je sve privlačniji ženama, a prema top ljestvicama najseksi ljudi showbiznisa i seks simbola mnogih ženskih časopisa, često se je nalazio pri samom vrhu tih ljestvicama. Za njega očito vrijedi ona stara "muškarci stare kao vino".

Mirovina i nemoralne ponude

1998. mu se "zalomio" jedan od najlošijih filmova u karijeri, "The Avengers", ekranizacija istoimene TV serije iz pedesetih. Connery je tu igrao negativca koji se nalazio nasuprot pozitivaca Ume Thurman i Ralpha Fiennesa. Bio je to prilično glup i djetinjast film koji Conneryju definitivno nije trebao u prebogatoj karijeri. To ispravlja već naredne godine kada snima romantičan triler "Entrapment", u kojem mu je partnerica bila Catherine Zeta-Jones, koja se je netom proslavila ulogom u filmu "The Mask of Zorro". Film je bio relativno veliki hit i još jednom predstavio Connerya kao seks simbol, ali i akcijskog junaka. U posljednjih par godina, tj. od ulaska u novo tisućljeće, Connery baš i nije snimio previše filmova. Tako je 2000. snimio hvaljenu dramu "Finding Forrester" za koju je pobrao mnoštvo pohvala i dobrih kritika, a tek tri godine kasnije prilično popljuvanu strip ekranizaciju "The League of Extraordinary Gentlemen", u kojem je unatoč godinama (73) još jednom dominirao kao akcijski junak. Također još se jednom prihvatio Jamesa Bonda, ali samo glasom u video igri "James Bond 007: From Russia with Love". Nedugo nakon toga je izjavio da se povlači iz glume što je i učinio, no kada mu je ponovno bila ponuđena uloga oca Indiana Jonesa u četvrtom nastavku serijala, koji bi se trebao pojaviti 2008. godine, neko vrijeme se promišljao da ju prihvati, no na kraju je ipak odustao.

Privatno, opće je poznato da je Connery ćelav te da u gotovo svim svojim filmovima nosi tupe, pa čak i u svim Bond filmovima iz 60-ih godina, no privatno ih ne nosi. Kosu je naime počeo gubiti već kao mladić u 21. godini. 1999. godine kraljica Elizabeta ga je proglasila vitezom unatoč Conneryjevom otvorenom podupiranju Škotske i aktivnom sudjelovanju u radu Škotske nacionalističke partije. Također često donira novac raznim ustanovama u rodnoj Škotskoj. Ženio se dva puta, 1962. sa Diane Cilento, glumicom australskog podrijetla, no već sljedeće godine su se razveli. Iz tog braka ima i jednog sina, Jason Joseph Conneryja. Sada je već 25 godina u braku sa francuskom slikaricom Micheline Roquebrune. Također je poznato da je odbio ulogu Gandalfa u "Lord of the Rings" trilogiji, koja je kasnije dopala Iana McKellenu jer navodno nije baš shvatio Tolkienovu trilogiju. Šteta, zasigurno bi bio izvrstan Gandalf.

Sve u svemu, možemo samo potvrditi ono što se već odavno zna. Sean Connery je velika glumačka veličina, legenda filmske umjetnosti i povijesti koji joj je mnogo pridonio. Ostvario je kroz karijeru mnoštvo zapaženih i poznatih rola, no filmsku povijest je zadužio onom najpoznatijom, onom koja ga je uvijek pratila u stopu bez obzira gdje bio - Bond, James Bond... zauvijek!