Postaje sve teže i teže pisati ovakve vijesti jer najveći, a Palance je bio jedan od takvih, nesmiljeno odlaze, a zamjene nema. Razmišljajući malo tko još ostaje iza njega padoše mi na um samo dva imena, isto tako filmske ikone otprilike sličnoga doba. Kirk Douglas i Richard Widmark, ali i njih već poodavno nema na filmu,  kao da se čeka da i oni odu. A što će onda ostati? Baš kao u priči Agathe Christie „Deset Malih Crnaca“ („And Then There Were None“) - „Na kraju ne preostade nitko“, a  vraški smo blizu upravo tome i takvome kraju.

Počeci Jacka Palancea nisu bili u glumačkim vodama. Ovaj sin rudara ukrajinskog podrijetla krenuo je kao boksač i to vrlo impresivno. Petnaest pobjeda u nizu od kojih dvanaest nokautom. No izbijanje drugog svjetskog rata prekinuti će ovu potencijalno uspješnu sportsku karijeru i Jack odlazi u vojsku trenirajući za pilota. No prilikom jednog trenažnog leta doživjeti će tešku nesreću i mnogo će mjeseci provesti u bolnici gdje su mu liječnici, između ostaloga, pokušali skrpati i lice da na nešto sliči.

Godine 1948. otpočinje kazališnu karijeru, a već 1949. godine zamjenjuje Anthony Quinna (koji je prije toga naslijedio Marlona Branda) u ulozi Stanleya Kowalskoga u «Tramvaju zvanom čežnja». Predstavu režira Elia Kazan, koji će uočiti sve potencijale novoga Kowalskoga i požuriti se da mu da ulogu i u svom filmu «Uzbuna na ulicama» 1950 godine. Prvu fazu Palanceove karijere posebice će obilježiti suradnja sa Robertom Aldrichem, kada nastaju, po mnogima najbolji filmovi ove dvojice. To su «Veliki Nož», «Napad» i «Deset Sekundi Do Pakla». U „Velikom nožu“, Palance je Charlie Castle, velika filmska zvijezda koja se želi otrgnuti robovlasničkom odnosu koji mu nameće filmski studio i njegov šef. Film je bio oštra kritika tadašnjega stanja u filmskoj industriji i mnoge su se glavešine mogle prepoznati u njemu, posebice Harry Cohn, glavešina u Columbiji, koji će baš zbog tog filma potjerati Aldricha sa narednog filma kojega je Aldrich radio za Columbiju – «Jesensko lišće».

Ako je prvi film bio kritika Hollywooda, drugi film «Napad» predstavljao je težak šamar američkoj vojsci jer je progovorio o kukavičluku i nesposobnosti američkih oficira. Naravno da je izostala svaka suradnja američke vojske na izradi tog filma ali je scenarij «Fragile Fox» («Lomljiva lisica») ipak ekraniziran pobravši lovorike u Europi. Posebno je upečatljiva scena u kojoj oklopno vozilo prelazi preko ruke poručnika Coste (Palance). Napravljen je poseban držač koji je donekle ukopan u tlo i u njega je bila zavučena ruka, da preko njega prođe vozilo. No Aldrich je morao sam demonstrirati (i po vlastitom priznanju gadno se napatio) kako se to da izdržati prije nego li je sam Palance ponovio istu stvar.

«Deset sekundi do pakla» priča je o grupi njemačkih stručnjaka za demontiranje bombi u netom nakon rata razorenoj Njemačkoj. Nažalost ova iznimna drama kraćena sa sto trideset i jedne minute na ispod devedeset sa gotovo nikakvom vjerojatnošću da ćemo je ikada vidjeti u integralnoj verziji, označila je kraj suradnje Palancea i Aldricha.

Nakon toga Palance je nastupio u puno filmova ili po vlastitom priznanju «U puno smeća ali ni redatelji koji su to radili nisu bili bolji». Možda je pretjerivao, možda i nije ali da je imao i izuzetnih nastupa to svakako stoji. Posebice onaj nastup u «Shaneu», revolveraša Black Wilsona koji se mora sukobiti sa Alanom Laddom.  Upravo taj nastup donijeti će mu i jedan poseban hommage. U epizodi Talični Tom protiv Phila Defera, Phil Defer je upravo Black Wilson, tj. Jack Palance.

Sedamdesetih godina, u suradnji sa Danom Curtisom i Richardom Mathesonom, Palance postaje i grof Dracula. Meni odličan film, mada ga je jedan dragi mi prijatelj i iznimni poznavatelj horrora i vampirskih filmova bez milosti sasjekao do srži. No to je tema o kojoj ćemo još lomiti koplja. Sam Palance je u jednom razgovoru priznao da svog Draculu nikad nije pogledao, ali su zato ostali njegovi suradnici o njegovu nastupu govorili u superlativima, spomenuvši jednu obično vrlo lako previđenu činjenicu, Dracula mora biti netko tko je snažan, a kada se pogleda Jacka više je nego jasno da fizički i te kako odgovara zahtjevima uloge.

Zadnjih godina Jackovi nastupi uglavnom su svedeni na sporadična, epizodna pojavljivanja, između ostaloga i još jedno stripovsko pojavljivanje. No ovaj put film nije gostovao kod stripa već obratno, strip je završio na velikom ekranu. Riječ je dakako o Timu Burtonu i njegovu «Batmanu» filmu koji će pokrenuti čitav val ekranizacija stripova. Palance tu glumi gangsterskog šefa čiji će djelatnik Jack Napier (Jack Nicholson) postati zloglasni Joker, a s jučerašnjim danom, 10.11.2006. i sporadični nastupi Jacka Palancea prestaju. Preminuo je iznenada i zauvijek nas napustio. Pa ako je Talični Tom brži i od svoje sjenke, ovdje je još jedan kauboj koji je odjahao u suton, da nam se više nikada ne vrati. Zbogom Jack.