KRONOLOGIJA:

1898. 14 godina prije potonuća "Titanica", Morgan Robertson napisao je knjigu "The Wreck of Titan" (Titanov brodolom) u kojoj kao da je predvidio tragičnu sudbinu toga broda

1907. Kompanija White Star Line planira izgradnju triju mamutskih, luksuznih brodova za prekooceansku sjevernoameričku liniju

1908. U irskom (Belfast) brodogradilištu Harland & Wolf započela gradnja "Titanica"

1911. Porinut trup Titanica

1912. (31. ožujka) kompletiran "Titanic", najveći i najluksuzniji brod tog vremena (dug 268 m, širok 28m, visine devet paluba, nosivosti 46.000 tona s mogućnošću razvijanja brzine 21-23 čvora)...

1912. (10. travnja) Prva plovidba do Southamptona, a odatle ponovno u irski Queenstown odakle u 13.30 kreće za New York s 1320 putnika i 907 članova posade pod zapovjedništvom kapetana Edwarda J. Smitha

1912. (11. travnja) Stiže 7 upozorenja o santama leda na njihovoj ruti, ali nitko na upozorenja en obraća pozornost

1912. (12/13. travnja) Rutinska vožnja mirnim morem

1912. (14. travnja) primijećene prve sante leda

1912. (14. travnja – 23.40) Brod udara u santu leda

1912. (14. travnja – 23.50) Voda počinje ulaziti kroz oštećeni trup u prednjem dijelu

1912. (15. travnja – 00.00) Kapetan šalje signal za pomoć

1912. (15. travnja – 00.05) Kapetan daje zapovijed o spuštanju brodova za spašavanje

1912. (15. travnja – 00.25) Brod "Carphatia", udaljen 58 milja sjeverno-istočno, prima signal i kreće u pomoć

1912. (15. travnja – 00.45) Ispaljene prve signalne rakete

1912. (15. travnja – 02.05) Posljednji brod za spašavanje je u moru, a na stražnjoj lijevoj palubi još uvijek je 1500 ljudi

1912. (15. travnja – 02.17) Upućen posljednji radio-poziv za pomoć. Kapetan se obraća posadi: "Sada je svatko prepušten sam sebi!"

1912. (15. travnja – 02.18) Pojavljuje se posljednje svjetlo na oštećenom i prelomljenom brodu

1912. (15. travnja – 02.20) Brod je cijeli pod vodom

1912. (15. travnja – 03.30) "Carpatia" stiže na mjesto nesreće

1912. (15. travnja – 08.50) "Carpatia" napušta mjesto nesreće sa 705 preživjelih putnika i kreće prema New Yorku

FILMSKA POVIJEST TITANICA

Priča o "Titanicu" - tj. podaci koje možete pronaći u svakoj ozbiljnijoj povijesnoj čitanci - nije nikakva fikcija već stvarna pomorska tragedija koja je oduvijek inspirirala filmaše. Prva verzija snimljena je samo nekoliko dana nakon tragedije, no od svih poznatih i manje poznatih najviše lovorika pobrala je posljednja, ona Jamesa Camerona iz 1997. Svijetom je tih dana vladala prava pravcata leomanija a trebalo bi poprilično prostora da se pobroje sve relevantne nagrade koje je film osvojio i rekordi koje je poobarao. Ipak, najvažnije treba spomenuti: 11 oscara, uključujući i onog za najbolji film te zarada od milijardu i 600 milijuna dolara u svjetskoj kino distribuciji. Pridoda li se ovome zarada od video i dvd plasmana, jasno je da njegovi komercijalni rekordi nikada neće biti oboreni.

Krenimo redom: mada možete pronaći nekoliko filmova o pomorskim katastrofama (Dead Ahead: The Exxon Valdez Disaster, The Last Voyage, Poseidon Adventure, Beyond The Poseidon Adventure, Goliath Awaits, Britannic), "Titanic" i njegova sudbina su najzastupljeniji. Samo nekoliko dana nakon potonuća svjetlo dana ugledao je njemački 35-minutni film "In Nacht Und Eis" (1912. Mime Misu) za čiju se kopiju dugo smatralo da je izgubljena, no pronađena je, obnovljena i prikazana 1997. Nedugo nakon tragedije snimljen je i 10-minutni newsreel koji se prikazivao u formi "filmskih žurnala" uobičajenih za to vrijeme, a cijeli je sniman na palubi "Titanicove" sestre " Olympice". Slijedio je nijemi, 10-minutni "Saved from the Titanic" (1912. Etienne Arnaud), u kojem Dorothea Gibson, jedna od preživjelih putnica priča roditeljima i zaručniku istinu o potonuću. No, kopija je izgubljena i drugih podataka o filmu nema. Britanski "Atlantic" (Titanic: Disaster in the Atlantic, 1929. Ewald Andre Dupont) je fikcijska priča inspirirana "Titanicovom" tragedijom. Priča je više fokusirana na dramu putnika nego li na sami brod, a predstavlja ekranizaciju kazališne predstave "Berg" Ernesta Raymonda. Oscarom nagrađeni film "Cavalcade" (1933. Frank Lloyd) uključuje i scenu u kojoj par na palubi nepoznatog broda - za kojeg će se kasnije ispostaviti da ima natpis "Titanic" - planira budućnost. U romantičnoj komediji "History is Made at Night" (1937. Frank Borzage) glavni protagonisti - udata Amerikanka zaljubljuje se u šarmantnog Parižaninja - plove za New York brodom čiji kapetan ima naredbu od vlasnika da u trci za rekordom zanemari opasnost ledenih santi (veza s Titanicom više je no očita). Koncem tridesetih godina prošlog stoljeća, poznatog američkog producenta Davida Selznicka opsjedala je priča o "Titanicu". Čak je i izvršio brojne pripreme (liner "Leviathan" trebao je glumiti "Titanic") i namjeravao angažirati Alfreda Hitchocka vjerujući kako samo britanski redatelji mogu to odraditi kako treba. No, nekako u to vrijeme zahuktava se snimanje kasnijeg oscarovca "Prohujalo s vihorom" i Selznick se sav posvetio tom projektu, a njegov filmski "Titanic" doživio je sudbinu istoimenog broda - nikad nije realiziran premda je utrošeno dolara i dolara. 1943. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels naredio je snimanje "Titanica" (rež. Werner Klingler & Herbert Selpin) želeći demonstrirati nacističku nadmoć i na filmskom platnu. Bio je to najskuplji film tog vremena koji je trebao ispuniti propagandističku misiju, no upravo kada se trebao početi prikazivati, savezničke bombe počele su padati na njemačke gradove. Priznajte, u tom se trenutku nikome ne ide u kino, pa je Goebbelsovo čedo također doživjelo sudbinu svog glavnog junaka. Inače, film je sniman na palubi linera "Cap Arcona" koji je kasnije poslužio za prebacivanje preživjelih logoraša iz oslobođenog konc logora Neuengamme (blizu Hamburga) u Dansku. No, sasvim slučajno "Cap Arconu" bombardiraju savezničke snage u luci Luebeck nakon čega je samo nekoliko logoraša preživjelo potonuće broda.

Sljedećeg "Titanica" snima 1953. Jean Negulesco fokusirajući probleme bračnog para tijekom putovanja prema New Yorku, no njihovi vlastiti problemi ništa su prema onom što ih čeka u borbi za goli opstanak. Filmu se zamjeralo što je ispao previše holywoodski (zašećereni) proizvod, no iz današnje perspektive čini se da je upravo Negulescov pristup – obiteljska priča nadilazi tragediju - najviše utjecao na Cameronovu verziju (o njoj nešto kasnije). Usprkos slavnijem, nagrađivanijem i komercijalno upješnijem Cameronovu "Titanicu", najboljim i najuvjerljivijim filmom o tragičnom događaju smatra se britanski "A Night to Remember" (1958. Roy Ward Baker), ekranizacija knjige Waltera Lorda koji je pedantno ispisao povijest broda "R.M.S. Titanic". I ovdje je u centru pažnje nekoliko (fikcijskih) likova i njihove sudbine kroz koje se provlači romansa, herojstvo, očaj, opasnost te avantura (bolje reći tragedija) veća od života. Vjernu rekonstrukciju pratili su i za to vrijeme izvrsni vizualni / specijalni efekti. "S.O.S. Titanic" (1979. William Hale) prva je kolorizirana verzija uopće, a rađena je za televizijske potrebe (zajednički rad britanskog EMI-ja i američkog ABC-ja). "Raise the Titanic!" (1980. Jerry Jameson), adaptacija vrsnog romana Clivea Cusslera, predstavlja priču o utrci ruskih i američkih znanstvenika koji su zainteresirani za vađenje minerala Byzaniuma koji je ostao u utrobi potonulog broda. Oduvijek je postojao mit o količini bogatstva i umjetničkih slika koje su potonule sa brodom, no ovdje su tragači željeli pronaći rijetki mineral koji bi im pomogao u kreiranju moćnog obrambenog lasera. Cijela priča izgledala je hladno-ratovski interesantno, imala je poprilično veliki budžet i zavidnu glumačku posadu (Richard Jordan, Jason Robards, David Selby, Anne Archer, Alec Guinness) no šlampava realizacija i još gori scenarij nisu uspjeli dočarati uzbudljivost Cusslerova romana. Do pojave Cameronova "Titanica" valja spomenuti još i korektnu televizijsku mini-seriju "Titanic" Roberta Liebermana iz 1996. u kojoj se u naslovnoj ženskoj ulozi pojavila do tada praktički nepoznata Catherine Zeta Jones.

Postoji i cijeli niz dokumentaraca koji su se bavili "Titanicom", no bez da se bilo koji od snimljenih uspoređuje i vrednuje, ostaje nepobitna istina da su svi naslovi imali veliku, epsku temu koju su autori samo vlastitom nepažnjom (ili neznanjem) mogli upropastiti. Ipak, pa ma što mislili o njemu, iznad svih ekranizacija ostao je "Titanic" Jamesa Camerona.

JAMES CAMERON

Točno devedeset godina nakon što su J.B.Ismay, predsjednik tvrtke "White Star Line", i Lord Pirrie, vlasnik irskih brodogradilišta "Harland & Wolf", donijeli odluku o izgradnji Titanica, kanadski redatelj James Cameron započeo je gradnju jednog drugog, filmskog "Titanica". Gotovo cijeli  svoj radni vijek probijao je novčane barijere u filmskom svijetu (s "Terminatorom 2" prvi je probio granicu od 100 milijuna dolara budžeta, s "Titanicom" je probio 200!) želeći vlastite vizije pretočiti u uzbudljivo filmsko štivo. Za potrebe filma James je zajedno sa bratom Mikeom i tvrkom Panavision konstruirao kameru sa specijalnim lećama koje mogu izdržati ogroman pritisak (400 atmosfera) dok se bude snimala olupina broda. Ne samo to, u kameri se nalazio film na kojeg se moglo snimiti samo 12 minuta materijala i do greške nije smjelo doći – svaki kadar bio je pomno isplaniran. Ako bi se dogodilo bilo što drugačije, novo spuštanje u malenom batiskafu na dubinu od 2,5 milje povećao bi ionako velike troškove.

Mada na početku snimanja nije sve bilo idealno pošto je zbog povećanog budžeta i zahtjevne (post)produkcije Cameron zapao u probleme. Mislim da će čelnici Foxa zauvijek žaliti što nisu vjerovali Cameronovim vizijama - u financijskoj stisci zatražili su pomoć od Paramounta i za tu dodatnu financijsku injekciju (65 milijuna US$) zauzvrat im prepustili kino distribuciju u Americi. Probijajući sve rokove snimanja i odgađajući nekoliko puta premijeru, radeći vjernu kopiju "Titanica" (samo 10 % manja od originala), organizirajući  potpuno novi filmski studio u meksičkom zaljevu i rekonstruirajući do najsitnijih detalja unutrašnjost, nakon 160 dana snimanja film je napokon stigao pred publiku. Čak ni početni rezultati nisu obećavali nekakav impresivan odaziv publike a  kritika je pomalo bila rezervirana - no nije prošlo mnogo vremena da bi revidirali svoje (pr)ocjene. Morali su priznati kako je Cameron snimio čudesan film koji je velikom temom, ali i romantičnom pričom umotanom u celofan velike katastrofe, uspio u svom trijumfalnom maršu dovući u kino različite dobne generacije. Dobri poznavatelji domaćih prilika sjećaju se koliki su bili redovi pred kinima, neki su nakon 20 godina prvi put zakoračili u kino, a poznat je slučaj jedne rimske tinejdžerke koja je 30 (!?) dana za redom svaki dan išla u kino.

Cameron se ne skriva iza visoke tehnologije kao u ranijim radovima, ne postavlja pitanje o krivcu tragedije – je li posada bila pijana ili možda kapetan? Nije li možda kapetan bio neoprezan ne smanjivši brzinu zbog utrke za Plavom vrpcom? Je li brod bio tehnički ispravan i siguran za putovanje? – već je njegova vodilja bila romansa nesuzdržanih emocija dvoje glavnih likova, romansa toliko velika da je uspjela (sudeći po reakcijama publike širom svijeta) potisnuti tragični brodolom u drugi plan. Može se diskutirati o dužini (razduženosti) filma, no Cameron je postavio cijelu paletu likova, a s obzirom na događaj i njegovu pedantnost u rekonstrukciji istog, uz romansu te priču sadašnjosti – čini se da drugačije i nije moglo biti. Neki su tumačili oscare (dobio je 11 od 14 nominacija) kao logičan izbor jer bi krah filma – komercijalni, umjetnički – značio i kraj velikog Hollywooda te stopiranje brojnih skupih projekata. Mislim da su te kalkulacije neutemeljene: premda su te godine u konkurenciji bila još najmanje dva filma (Full Monty, L.A. Confidential) koji su mogli ponijeti kipić za najbolji film, nitko nema pravo zamjeriti što je taj otišao u ruke Cameronu. Skupi film velikog vizionara vratio je sve uloženo. Ne samo to, sve uloženo vidi se i u najsitnijem detalju, sceni, rekviziti, efektu... Ispostavilo se da je to životni projekt osobe opsjednute vodom:  uz "Titanica" tu su izvrsni "Abyss" te dokumentarci "Ghost from Abyss" (o snimanju «Titanicove» olupine) i "Aliens of the Deep".

Od 1997. Cameron praktično autorski pauzira pojavljujući se tek ponegdje kao producent. Nadajmo se da će najavljenim projektom koji ga opet vraća u plava prostranstva - biografska priča o tragično preminuloj Francuskinji Audrey Mestre (izgubila život želeći oboriti svjetski rekord u ronjenju na dah) - ponuditi svojstvenu kreativnost i autentičnost. I da ga nakon toga nećemo "izgubiti" cijelo desetljeće!

"Titanic" je najveći uspjeh Hollywooda svih vremena, kako financijski, tako i moralni, budući je uspio prevazići nepogode, 'neprijateljske' okolnosti i ostvariti san - a sve zato što je Cameron vjerovao u sebe. Nešto kasnije, na dodjeli Oscara, svaki dobitnik vezan za "Titanic" se posebno zahvalio Cameronu i njegovoj odlučnosti i vjeri u vlastiti san. Produkcija i uspjeh Titanica ponavljaju staru američku priču o pojedincima koji se sami bore protiv osrednje okoline, a onda kad uspiju, onda svi poštuju i veličaju njihovo vizionarstvo. Oscar je bio neminovan jer je "Titanic" Hollywood u punom smislu riječi - da se dogodio bilo kakav propust ili podbačaj, tvornica snova bi se teško oporavila i pitanje je da li bi iti jedan producent više ikad potpisao snimanje nekog visokobudžetnog filma. Nagrađujući "Titanic" Hollywood je nagrađivao sebe, no u trenutku spektakularnog licemjerja tijekom dodjele oscara, Cameron je zatražio od publike optočene nakitom i uspjehom da minutom šutnje iskažu poštovanje žrtvama brodoloma "Titanica", ne mareći za činjenicu da je stvarna priča o brodolomu upravo obrnuta od priče o američkom snu i glupostima: "Titanic", ta plutajuća palača imućnih i moćnih, potonuo je zbog arogantne vjere u vlastitu moć, u novu tehnologiju, u sposobnost novca da nadvlada sve probleme - zato što je neko vjerovao da se "Titanicu" ništa ne može dogoditi, budući da je ostvarenje velikog sna. Većina žrtava "Titanica" pripadala je nižim klasama, koji su u drugoj i trećoj klasi bili predaleko od čamaca za spašavanje. Oni iz prve klase su plutali u polupraznim čamcima, "suosjećajući" sa trećerazrednim ljudima koji su se smrzavali u Atlantiku, jer nisu dovoljno snažno vjerovali u svoje snove!?

DVD IZDANJE

Osam godina nakon prvog gledanja, dobivši premijerno hrvatsko DVD izdanje, provjeravao sam drži li još uvijek vodu euforija oko "Titanica" i da li je to još uvijek veliki film koji je izdržao test vremena. Neću vam otkriti ništa novog ako kažem da je i u svijetu prošao put od idolopoklonstva (pretjerano) do podcjenjivanja (nepošteno), no pogledamo li produkciju od 1997. do danas na "Titanicovoj" razini kvalitete i uspjeha se ništa nije snimilo da bi se dalo uspoređivati. "Gospodari prstenova"? Harry Potter? Matrix? Star Wars? To ipak nije to - osim ako gledamo količinu zelenih novčanica!

Dvostruko DVD izdanje opravdalo je sva očekivanja, premda bih više volio da je objavljeno 4-struko izdanje "Titanic: Special Collector's Edition" koje sadrži i 29 izbačenih, nikad do sada viđenih scena. Ipak, i ovako moramo biti zadovoljni. Besprijekoran, digitalno remasteriran zvuk (6.1) i slika (16:9), te dodaci u zadovoljavajućoj količini. Fanove će najviše interesirati gledanje uz Cameronove komentare, komentare koji ponekad znaju biti edukativni i zanimljivi, ali i zamorni. No, pravo se bogatstvo sadržaja krije u tzv. "behind the scenes" dodacima kojih je čak 65. Iz scene u scenu može se pratiti razvoj događaja na filmu i snimanje tih scena, uključujući i alternativni kraj. Dobro, nema u toj alternaciji ništa revolucionarno, "Titanic" je potonuo pošto nije bilo Bruce Willisa da sve spasi.

Šalu na stranu - iz ovih dodataka najviše se može iščitavati ogromna Cameonova energija i odlučnost da cijeli projekt privede kraju. Na kraju su svi skeptici i zloguki proroci bili razoružani - pedantna rekonstrukcija i produkcijski izazovi učinili su da se svi utrošeni milijuni uistinu vide na ekranu. A film je na neki način postao Cameronova sudbina - od tada nije snimio niti jedan film već se posvetio istraživanju podmorja vraćajući se još jednom "Titanicovoj" olupini: