VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: BRITANSKI ODGOVOR NA STEPHENA KINGA

KOMENTARI:

Re: BRITANSKI ODGOVOR NA STEPHENA KINGA
"Nightbreed" je užasno izrezan film. Izezane scene leže negdje u podrumima studija, no eto nitko da se sjeti vratiti scene tamo gdje pripadaju. Film je bio nevjerojatno skup, a oni su na raju izrezali scene koje su najviše platili - čudovišta, njihov podzemni svijet itd... Oni koji su vidjeli punu verziju kažu da je film nekoliko puta bolji od ove sadašnje, no što to vrijedi nama ostalima kada to očito nikada nećemo vidjeti. Usto film je planiran kao dio trilogije, no eto zbog lošeg uspjeha nikada nećemo vidjeti kraj. A završna scena tako je mnogo obećavala.
Komentar: Donnie Darko 12.12.2005.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Special: BRITANSKI ODGOVOR NA STEPHENA KINGA

Special: BRITANSKI ODGOVOR NA STEPHENA KINGA BRITANSKI ODGOVOR NA STEPHENA KINGA
(11.12.2005.)

POVODOM DVD IZDANJA HELLRAISERA

"Vidio sam budućnost horora - njegovo ime je Clive Barker"  (Stephen King)

 

Kirsty Cotton: Who are you?

Lead Cenobite / Pinhead: Explorers in the further regions of experience. Demons to some. Angels to others. (Hellraiser, 1987.)

clive barker1

Clive Barker (Liverpool, 1952.), britanski odgovor na Stephena Kinga, već je sa svojim prvim ekraniziranim mračnim fantazijama iz predvorja pakla (Hellraiser, 1987.) priskrbio  zanimanje kritike koja je njegov rad definirala kao heavy metal horror žanra, a njegov Pinhead - Čav(l)oglavi!? - jedan je od najupečatljivijih horor likova uopće. Uz to, mora se primijetiti da je njegova, Barkerova, tj. Lamarchandova kutija, jedan od najinventivnijih rekvizita viđenih na filmu tih godina.

Uspješni spisatelj horor priča (uz spomenutog Kinga i H. P. Lovecrafta najcjenjenije je ime u toj oblasti) bio je nezadovoljan načinom kako se njegovi radovi ekraniziraju. Nakon neuspjeha sa "Underworldom" (1985. George Pavlou) i "Rawhead Rexom" (1986. George Pavlou), gdje se javlja kao ko-scenarist svojih priča, odlučuje sam režirati roman "The Hellbound Heart". Film "Gospodari pakla" (Hellraiser) bio je više no uspješni debi za najbolje prodavanog autora i kazališnog redatelja Fringe Theatre Company, pisca skoro bez  filmskog iskustva (ne računamo li režiju dva kratka, eksperimentalna art horora sedamdesetih, "Salome" i "The Forbidden"). Do tog trenutka prodao je preko pet milijuna knjiga širom svijeta i nije mu mnogo trebalo da od hollywoodske tvrtke New World Pictures dobije zeleno svjetlo za realizaciju filma. Neobično je i to što je film odmah po pojavljivanju dobio pozitivne kritike britanske štampe, što je prava rijetkost za horore, tih godina zasićeni žanr koji polako pada u zaborav prepuštajući teren nekim drugim temama i žanrovima. Danas se faustovski "Hellraiser" (radni naziv bio je "Sadomasochists from Beyond the Grave") nalazi na listi velikih horor filmova i ima status klasika u žanru. Nije mnogo trebalo da se realizira drugi dio, "Hellbound: Hellraiser 2" (1988. Tony Randel). Ponovo se snimalo u Britaniji, ali ovaj put sa većim budžetom i u Pinewood studijima. Barker nije direktno nadgledao rad prepuštajući produkciju i scenarij drugima, kasnije više puta izjavljujući kako je nezadovoljan drugim dijelom. To ga je navelo da ubrza odluku o snimanju trećeg dijela, ali ovaj put želio je sam kontrolirati cijeli rad, iako su bile prisutne mnoge nesuglasice sa Lawrenceom  L. Kuppinom, čelnikom tvrtke Trans Atlantic Entertainment koja je za 20.000 dolara otkupila pravo na njegovu ideju i likove. U startu mijenja redatelja drugog dijela, Amerikanca Randella, koji je već snimio neke scene trećeg dijela, ali Barker izrezuje veliki dio i ubacuje svoje zamisli uz pomoć Anthony Hickoxa (režirao 1988. cijenjeni "Waxwork") i Boba Keena, majstora za specijalne efekte. Nepokoleban lošijim kritikama drugog dijela, bio je uvjeren da će treći dio (Hellraiser 3: Hell on Earth) o krvavim avanturama Pinheada  izazvati najsnažnije reakcije. Iako nešto bolji od drugog dijela, pogled unatrag govori nam da je prvijenac ostao i dalje nenadmašen te kako se "Hellraiser" postupno počeo pretvarati u štancajući horor serijal po uzoru na avanture Freddyja Kruegera i Jasona. Nije samo tome dokaz 2. i 3. dio, već i sljedeći: "Gospodari pakla 4: Potomstvo" (Hellraiser IV: Bloodline, 1996. Alan Smithee / Kevin Yagher); "Gospodari pakla 5: Pakao" (Hellraiser V: Inferno, 2000. Scott Dickerson); Hellraiser VI: Hellseeker, 2002. Rick Bota; "Hellraiser VII: Deader, 2005. Rick Bota te "Hellraiser VIII: Hellworld, 2005. Rick Bota). Posljednja četiri dijela nisu ni prikazana u kinima već su plasirana direktno na video, a što o svemu misli "glavni krivac" saznali smo na Festivalu fantastike, horrora i znanstvene fantastike u Los Angelesu 2000. gdje se Barker ogorčeno ogradio od 4. i 5. dijela ("Hellraiser V" je prikazan premijerno na festivalu) tvrdeći kako se želio uključiti u projekt ali su ga odbili rečenicom kako će oni (producenti Dimensiona i redatelj) to bolje uraditi od njega!?

Između svih tih dijelova Barker nije mirovao. Preselio se u Ameriku, na Beverly Hills, u kuću koja je nekada pripadala Ronaldu Colmanu, a između Bette Midler i Jamesa Woodsa. 1990. godine prema vlastitom romanu "Cabal" režira film "Nightbreed" prepun košmarnih snova i specijalnih efekata, a glavnu ulogu namijenio je poznatom kanadskom redatelju Davidu Cronenbergu. No, kritike nisu bile najsjajnije i pomalo razočarani Barker se odlučuje posvetiti scenarističko-producentskoj logistici: "Ponovo ću režirati, ali ima momenata kada više volim producirati jer je to kreativnije i nije psihički napeto. Ono što stvarno želim raditi jeste suradnja u dobrim filmovima inspiriranim mojim radovima. Istinski horror je viđen u mojim pričama, ali se može izokrenuti u siromašne filmove - a to ne želim." Osim spisateljskih izleta, Barker se bavi ilustracijama i slikarstvom, koje se, barem prema onom što sam vidio na njegovu službenom siteu, ne razlikuje toliko mnogo od slika koje nam nudi u prozi (nedavno je imao izložbu pod nazivom "Visions of Heaven and Hell").

Dvije godine kasnije okupiran je novim projektom, filmom "Candyman" redatelja Bernarda Rosea, kojeg je ekskluzivno producirao i bio ko-scenarist - inspiriran je Barkerovom kratkom pričom "The Forbidden" preuzetom iz "Books of Blood" o ubojici s kukom kojeg pozivate ukoliko tri puta ispred ogledala izgovorite njegovo ime... Do nove režije izdao je knjigu za djecu "The Thief of Always", koju je planirao snimiti kao crtani film, započeo je promociju knjige "Imajica", a još cijeli niz njegovih romana čeka pogodno vrijeme za filmsku adaptaciju. Sam bi želio režirati remake klasičnog horrora "Mumija" (The Mummy, 1932. Karl Freund) gdje je u glavnoj ulozi bio legendarni Boris Karloff, zatim roman "Primal", a potaknut dobrom realizacijom i uspjehom projekta "Candyman" ubrzano je pripremio scenarij za drugi dio (Candyman II: Farewell to the Flesh, 1995. Bill Condon), ali kao i mnogi drugi dijelovi, ni ovaj se nije proslavio (uostalom, kao ni treći "Candyman: Day of the Dead", 1999. rež. Tury Meyer).

Slijedi "Gospodar iluzija" (Lord of Illusions, 1995.), redateljsko-scenaristički rad relevantnog autora horor proze koji se suočava sa klasičnim spisateljskim problemom: kako na platno prenijeti pisanu riječ. Ne vjerujući drugima, tog se posla uhvatio sam, no i sam se zakopao u zamku efekata kojima pokušava nadomjestiti logični i kontinuirani zaplet i rasplet. Podnaslov ispod naziva filma (koji se svojevremeno pojavio na našem tržištu), director's cut, govori da je riječ o verziji kakvu je on zamislio, a netko drugi (ah, ti producenti!) u prvobitnoj verziji po njemu "osakatio".

Neosporno je da Barker, često na granici dobrog ukusa,  zna preplašiti čitatelja, neosporno je da je vješti i beskompromisni pripovjedač (žanrovski fanovi mi tvrde da su oduvijek preferirali njegov rukopis u odnosu na Kinga), ali sve pisano staviti na ekran a izbjeći klopku vizualnih efekata, hektolitara krvi i neukusnih scena te istovremeno podariti ritam straha i neizvjesnosti problem je s kojim se Barker - baš kao i King, baš kao i brojni drugi autori čije su rukopisi na ekranu izmasakrirani - suočava i s kojima će se suočavati. Ali, nešto mu se mora priznati: nikada ništa ne ostavlja u naznakama, opisat će užas u svom njegovom "užasu" - bez ikakvog uvijanja intenzivno žonglirajući sa našim emocijama. Ili, kako bi to rekli pozvaniji: Lovecraft je promatrač zla, King borac protiv zla a Barker zlo samo!

GOSPODARI PAKLA NA BROADWAYU!?

Oliver Parker, redatelj kojeg najbolje poznajemo po ekranizaciji Shakespearova "Otela", priprema broadwaysku adaptaciju "Gospodara pakla": Oduvijek sam imao ideju o zastrašivanju kazališne publike, a Pinehead je pravi potencijal za tako nešto... reći će Parker glede svoje namjere...

 

AMERIČKI ODGOVOR HARRYJU POTTERU

Disneyev studio, koji želi snimati nešto nalik Harryju Potteru, otkupio je prava na pustolovine 16-godišnje djevojčice Candy Quakenbush, junakinje Barkerova književnog fantasy serijala "The Books of Abarat" pisanog upravo po narudžbi velikog studija (za "sitni" honorar od 8 milijuna dolara). Prvu knjigu "Abarat" objavio je 2002., drugu 2004. (Abarat: Days of Magic, Nights of War), dok treći (Absolute Midnight) četvrti dio (The Eternal) Barker još nije završio. Filmski serijal bi trebao biti gotov do 2009. godine a paralelno bi se pripremala televizijska serija, strip izdanje i tematski park u okviru Disneylanda.

 

« povratak marcelin
© 2003 popcorn.hr