VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: RETRO: 1995.

EXTRA SLIKE:
Twelve Monkeys
Seven
Seven
Seven
Usual Suspects
Usual Suspects
Usual Suspects
RETRO 1995 - Luka Vukasović
KOMENTARI:

Re: RETRO: 1995.
^^
Komentar: Gand 25.04.2005.

Re: RETRO: 1995.
1. Za kolumnu Thumbs Up.
2. Iako je rijec o tri dobra filma, stovise "Seven" i "12 Monkeys" smatram odlicnim ostvarenjima, ipak mi to nisu tri najbolja filma '95.
3. Meni je "Seven" (a ne "Fight Club") uvjerljivo najbolji Fincherov film. :)
4. The End
Komentar: HAL 9000 26.04.2005.

Re: RETRO: 1995.
'95 je fakat bila plodna godina.
HAL koji su tvoji favoriti?
Komentar: Gand 26.04.2005.

Re: RETRO: 1995.
@ HAL
A "Osumnjičeni"?
Komentar: DarkMauL 26.04.2005.

Re: RETRO: 1995.
evo mojih uz - suspectse
THE HEAT
CASINO
i BABE
Komentar: Rommel 29.04.2005.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Special: RETRO: 1995.

Special: RETRO: 1995. RETRO: 1995.
(25.04.2005.)

Kako je Popcorn mlad e-zine, gotovo svi izvrsni filmovi izašli u rasponu od prije par godina pa sve do početaka filma su neobrađeni. Kako kolega Karov u svojim kolumnama piše o onim nešto starijim, ovdje ćemo se prisjetiti tri najbolja filma izašla prije samo deset godina, tj. 1995. To su, redom, 'The Usual Suspects', 'Se7en' i 'Twelve Monkeys'.


Twelve Monkeys
Twelve Monkeys

THE USUAL SUSPECTS
Jedan od najboljih filmova devedesetih, krimić 'Privedite osumnjičene', nastao je pod redateljskom palicom Bryana Singera. Singer, dotad široj publici nepoznat filmaš uhvatio se izvrsnog scenarija Christophera McQuarrieja (koji je kasnije za scenarij dobio i Oscara) i snimio film s prilično malom količinom novaca u vremenskom razdoblju od manje od mjesec dana. Rezultat je bio uspjeh na svim poljima. Bolje rečeno, skoro na svim, jer je film podbacio jedino na onom s stvaralačke strane nebitnom, a to je zarada na američkom box-officeu.

Nakon eksplozije broda u San Pedru, na kojem se navodno nalazila poveća količina narkotika, upoznajemo pripovjedača Rogera 'Verbala' Kinta (Kevin Spacey, Oscar za sporednu ulogu) i radnja se prebacuje u prošlost. Nizom flashbackova upoznajemo petoricu kriminalaca, među njima i samog Verbala. Oni su, naoko slučajno, okupljeni nakon jedne pljačke oružja u New Yorku. Smatrajući da ih policija namjerno maltretira, odluče se udružiti da policiji uzvrate udarac. Nakon uspješne akcije krađe dragulja i razotkrivanja newyorške taksi službe (tj. policajaca koji za novac prevoze kriminalce), ekipa odlazi u Los Angeles na odmor. Kako se ipak radi o kriminalcima i višestrukim prijestupnicima, ne treba im dugo da se i u sunčanoj Kaliforniji odluče za pokoju kriminalnu radnju. Nakon jedne neuspješne akcije, bivaju uvedeni u mit o tajanstvenom i legendarnom kriminalcu Keyseru Sozeu preko njegovog zastupnika, odvjetnika Kobayashija (Pete Postlethwaite). Svih pet članova su u prošlosti ukrali od Sozea i on smatra da mu se moraju odužiti. Najbolji način za to je uništavanje Sozeove konkurencije – skupine Argentinaca koji ugovaraju preprodaju 91-og milijuna kokaina u luci u San Pedru.

Ovako ispričana priča doima se prilično prosječnom, međutim, zbog dva elementa odskače daleko ispred konkurencije. Prvi je način na koji je priča ispričana.

Verbal događaje pripovijeda upornom djelatniku Carinske službe Dave Kujanu (Chazz Palminteri), koji nakon eksplozije u luci (i dvadeset sedmorice mrtvih, te nestanka kokaina) nastoji dokučiti što se u tom metežu dogodilo jednom od članova ekipe, bivšem policajcu Deanu Keatonu (Gabriel Byrne). Kako je Keaton svojedobno više puta bježao od raznoraznih optužbi dok je bio u službi, tako je jednom i navodno poginuo, pa se vratio živ i zdrav. Kujan isprve želi biti siguran da je s Keatonom gotovo, ali se i u njegovu priču uvlači tajanstveni Soze, i to putem drugog preživjelog, Mađara Arkosha Kovasha. Kovash leži u bolnici i daje informacije Kujanovom kolegi iz FBI-ja Jacku Baeru (Giancarlo Esposito), tvrdeći da je na brodu vidio i da može identificirati samog Keyser Sozea.

Druga stvar zbog koje film odskače je završetak.

Kujan je čitavo vrijeme svjestan da mu Verbal nešto taji te pokušava saznati što se zbilja dogodilo s Keatonom, ali i njihovim kompanjonima, Michaelom McManusom (Stephen Baldwin), Fredom Fensterom (Benicio Del Toro) i Toddom Hockneyem (Kevin Pollak). U čitavu priču su na više načina umiješani i Keatonova djevojka, odvjetnica Edie Finneran (Suzy Amis) te nepouzdana veza iz Los Angelesa, Redfoot (Peter Greene). Rupe u Verbalovoj priči su Kujanu sve veće i očitije i on slavodobitno ustvrđuje da je, usprkos Verbalovoj priči o Keatonu kao čovjeku sa srcem, Keyser Soze zapravo Keaton te da je živ, daleko i na sigurnom.

Iako genijalnost ovog filma u dobroj mjeri leži u posljednje dvije minute kada prava istina izlazi na vidjelo i saznaje se Sozeov identitet, u obzir treba uzeti i mnoštvo ostalih faktora. Film je, osim što je vrhunski napisan, strukturiran i režiran, pun kvalitetnih glumačkih dostignuća. Spacey i Del Toro su pokupili mnogobrojne nagrade za svoje izvedbe, a Baldwinu će ovo zasigurno ostati nastup karijere. Ostatak ekipe, sastavljen od niza ako ne najpoznatijih, onda svakako često prisutnih glumaca (Palminteri, Pollak, Byrne, Postlethwaite, Hedaya) je također obavio solidan posao. Za izvrsnu glazbenu podlogu bio je zadužen Singerov kompanjon John Ottman, koji je ujedno i montažer filma.

Iako je film za potpuni doživljaj trebalo gledati čim je izašao, dok završetak nije bio prenapuhan i općepoznat (čak i parodiran), film nije izgubio ni trunčicu privlačnosti. Priča je i dalje intrigantna, pametna i vješto odrađena od strane cjelokupne ekipe da je naprosto grijeh ako ste kojim slučajem propustili ovaj film.

 


 

SE7EN
Drugo remek-djelo '95. bio je sada već kultni krimić Davida Finchera 'Sedam'. Iako se i u ovom slučaju radi o filmu s izvrsnim krajem, snaga filma ne leži na njemu u tolikoj mjeri kao kod 'Usual Suspectsa'.

Detektiv William Somerset (Morgan Freeman) je pred mirovinom. Za tjedan dana on zauvijek prestaje biti policajac. U tom posljednjem tjednu, mora ukratko obučiti mladog detektiva Davida Millsa (Brad Pitt) radu na njegovom odjelu. Prvi zadatak koji dobiju je ubojstvo čovjeka kojeg je ubojica prežderao do smrti. Kako je slučaj isprva izgledao kao svojevrsno samoubojstvo, Somerset se vraća na mjesto zločina i nailazi na natpis 'gluttony' (neumjerenost u jelu i piću). U otprilike isto vrijeme Mills pronalazi natpis 'greed' (pohlepa) pokraj unakaženog tijela jednog odvjetnika. Dakako, ne radi se o slučajnosti već o pomno planiranim i tempiranim ubojstvima. Tome u prilog dodatno govori činjenica da detektivi pronalaze treću žrtvu točno godinu dana nakon što ga je ubojica vezao za krevet i počeo mučiti. Postaje jasno da ubojica kažnjava žrtve zbog smrtnog grijeha o koji su ogriješili i da se mogu očekivati još četiri slučaja, jedan za svaki preostali smrtni grijeh.

Somerset sve to vrijeme marljivo radi na čitanju djela poput Chaucerovih 'Canterburryjskih priča' ili Danteove 'Božanstvene komedije', iz kojih, po njegovom mišljenju, ubojica crpi inspiraciju, ili barem životnu filozofiju. Pomoću veza u FBI-ju dolazi do adrese čovjeka koji pomno i redovito prati takvu literaturu. Radi se o stanovitom Jonathanu (Johnu) Doeu. Trag se ispostavlja točnim i nakon okršaja, Millsove ozljede i ubojičina bijega, u stanu nailaze na nepreglednu količinu materijala, od fotografija do gomile ručno ispisanih bilježnica.

Nakon dvije brzopotezne žrtve, prostitutke (bludnost) i glumice (oholost), ubojica se neočekivano predaje u ruke policajcima. Ključ slučaja, a i čitavog filma je u posljednje dvije žrtve, na načinu kako su smaknute i tko je zapravo u njihovom slučaju kažnjen. Pozornost treba obratiti i na ubojičino objašnjenje 'kako i zašto?' koje (uz nekolicinu svojih stavova) daje Millsu i Somersetu na njihovom putu do posljednjih žrtava.

'Sedam' je film koji je afirmirao Davida Finchera kao redatelja sposobnog da svojom vještinom digne film na razinu više, što najbolje dokazuje još bolji 'Fight Club', snimljen četiri godine kasnije. Film odlikuje izrazito mračan i pesimističan ton, koji uz kombinaciju sa scenografijom a la 'Blade Runner' (konstantno padanje kiše, dominira mrak) rezultira odličnom podlogom za scenarij Andrew Kevin Walkera.

Uz film se vezuje gomila zanimljivih detalja. Ozljeda Brada Pitta na snimanju, zbog koje je u scenarij ubačena ozljeda Millsove ruke, gomile bilježnica koje su do zadnje doslovno bile ručno ispisane, što je trajalo puna dva mjeseca, nekolicine pojava u znaku broja sedam, izričiti zahtjev Kevina Spaceya da ga se ne kreditira u promo materijalima i (pogotovo) u uvodnoj špici filma radi što efektnijeg završetka, do upoznavanja tada jednog od najaktualnijih parova u Hollywoodu, Brada Pitta i Gwyneth Paltrow.

Poanta samog filma može se najbolje istaknuti Somersetovim završnim riječima: ''Ernest Hemingway je jednom rekao: 'Svijet je lijepo mjesto i vrijedi se za njega boriti.' Slažem se sa drugim dijelom.''

 


 

TWELVE MONKEYS
Posljednji naslov ovog Specijala je SF Terryja Gilliama 'Dvanaest majmuna'. Godina je 2035. Čovječanstvo je gotovo do kraja istrijebljeno smrtonosnim virusom puštenim u opticaj 1996. godine. Život na površini je nemoguć i boravak je ograničen na podzemlje. Sve poslove na površini obavljaju zatvorenici pod strogim nadzorom i u zaštitnim odijelima. Jednom od zatvorenika, Jamesu Coleu (Bruce Willis), ponude da smanji svoju zatvorsku kaznu pod uvjetom da ga vrate u prošlost. Coleov zadatak je locirati virus i po mogućnosti donijeti uzorak natrag u 2035. godinu. Problem za Colea nastaje kada ga greškom prebace u 1990. umjesto 1996. Smatrajući ga luđakom, smjeste ga u umobolnicu pod nadzor doktorice Kathryn Railly (Madeleine Stowe), koju Cole sanja već duže vrijeme, iako je nemoguće da je poznaje, a i doktorici se čini da poznaje Colea. U umobolnici upoznaje Jeffreya Goinesa (Brad Pitt, nominiran za Oscara), sina poznatog znanstvenika. Colea zatim 'njegovi' prebacuju iz jednog vremenskog razdoblja u drugo, i on, potaknut zaključcima dr. Railly, počinje sumnjati da je zbilja lud i da je budućnost tj. njegova sadašnjost zapravo samo njegova iluzija. Iako sumnja u stvarnost budućnosti, Cole ipak obavlja zadatak na koji je poslan, te pronalazi krivce za virus u Vojsci dvanaest majmuna, skupini koju predvodi njegov stari znanac Jeffrey. Na kraju se ispostavlja da su Jeffrey i ekipa ništa drugo doli borci za prava životinja, i da je pravi krivac netko drugi. Doktorica Railly u međuvremenu počinje vjerovati Coleovoj priči i pomaže mu da razrješi misteriju virusa.

'Dvanest majmuna' kao film funkcionira dvojako. S jedne strane radi se o SF-u koji se bavi putovanjem kroz vrijeme, a s druge o svojevrsnom whodunnit trileru. Miješanje ovih dvaju žanrova je u ovom slučaju odrađeno savršeno. Gilliam daje publici dovoljnu dozu i jednog i drugog, dok istovremeno ne dozvoljava da jedno smeta drugom. Također se bavi i raznim političkim i socijalnim temama npr. o pravima životinja, o mentalno oboljelima, i o prirodi stvarnosti. Film je inspiriran kratkim filmom 'La Jetée', a sadrži i nekolicinu referenci na Hitchcockove filmove, prvenstveno 'Vertigo'.

Bruce Willis su ovdje pokazao kao sasvim drukčiji tip junaka. Ulogu je 'zaradio' nakon što je Gilliam zapamtio dio njegove izvedbe u 'Die Hard' pa ga je prilikom castinga pozvao da nastupi u 'Dvanaest majmuna'. Willis je inače od Gilliama dobio listu svojih glumačkih klišeja koje nije smio upotrijebiti u filmu. Za Pitta je Gilliam smatrao da neće moći odraditi Goinesov ekscentrični način govora i brze pokrete, pa je efekt postigao oduzimajući mu cigarete.

Kako je film bio ograničen budžetom, većina honorara je smanjena, ponajprije Willisu, koji se odrekao dijela samo da bi mogao raditi s Gilliamom, i Pittu, koji je tada još bio glumac u usponu. Većina opreme iz budućnosti je stvorena preinakama postojećih predmeta, a ne izradom novih.

Neki smatraju ovaj film subverzivnim komentarom na Katoličku Crkvu. Neke teme su vrlo blizu onome što Crkva zagovara, ima nekoliko poveznica između Jamesa Colea i Isusa Krista (oboje su poslani da spase čovječanstvo, imaju iste inicijale J.C., propast donosi karizmatik sa crvenom kosom, paralela Vojska dvanaest majmuna - dvanaest apostola), a neki prizori podsjećaju na one biblijske.

U svakom slučaju, radi se o iznimnom ostvarenju, filmu koji zasluženo upada među najkvalitetnije filmove devedesetih, ali i među najkvalitetnije SF-ove uopće.
« povratak Luka Vukasović
© 2003 popcorn.hr