Iako napravljen tek 1975. godine, ''Fawlty Towers'' je nastao, barem u glavi Johna Cleesea, 1971. Cleese je zajedno s ostatkom družine Monty Python odsjeo u hotelu Gleneagles u Torquayu, čiji je vlasnik bio izvjesni Donald Sinclair. Gospodin Sinclair već na prvi pogled nije bio pogodan za nekoga tko je u svom poslu trebao intenzivno raditi s ljudima, a k tome biti i uljudan, ljubazan i uslužan. Ericu Idleu je bacio aktovku iz hotela jer je postojala mogućnost da sadrži bombu, nije bio zadovoljan s načinom na koji Terry Gilliam koristi svoj pribor za jelo, a nije se obazirao ni na gastronomske želje Grahama Chapmana. Svi su se Pythoni prebacili u drugi hotel osim Cleesea, kojem je, kao autoru humorističnih serija Sinclair očito predstavljao zahvalan materijal za eventualni budući skeč ili čak projekt. Sam lik Basila Fawltya (iako ne pod tim imenom) prvi se put pojavio 1973. godine u jednoj epizodi serijala ''Doctor at Large'', čiji je autor tada bio Cleese. Producent serijala Humphrey Barclay je smatrao da bi takav lik bio idealan za tradicionalni britanski sitcom i izložio tu ideju Cleeseu. Cleese nije odmah prihvatio ideju, međutim, nakon što je završio s trećom sezonom ''Flying Circusa'', James Gilbert, jedan od šefova BBC-ja, od njega je zatražio nešto novo. Cleese je pristao i zajedno s tadašnjom suprugom Connie Booth realizirao serijal o vlasniku hotela, legendarnom Basilu Fawltyju.

Basil Fawlty (John Cleese), čovjek koji je imao čast da se po njemu da ime jednom štakoru, tip je kojeg nipošto ne bi poželjeli za svog domaćina. Bezobrazan, nestrpljiv, uvijek nervozan, snob, donekle psihopat, bez dlake na jeziku i bez imalo volje da se njegovi gosti osjećaju dobrodošlim. Iz nepoznatih razloga smatrao je da je klasno iznad svojih gostiju, dakako potpuno neopravdano, pa je u rijetkim prilikama kada je smatrao da bi mu gost mogao podignuti društveni status, bio to (lažni) plemić, lokalni moćnici ili pak doktor, Basil pokazivao i svoje drugo, ulizivačko lice. Ne treba ni spominjati kako bi svaki njegov jadni pokušaj uzdizanja na društvenoj ljestvici završio upravo tako, jadno. Basil se redovito sukobljavao na tri strane; s gostima, koji su tu ionako samo da ometaju rad hotela, s vlastitim osobljem te sa suprugom Sybil. U većini epizoda dio radnje počiva na Basilovu sakrivanju nečega od Sybil, bila u pitanju vrata ili novac od oklade. Sybil Fawlty (Prunella Scales), kada nije na telefonu, uglavnom pokušava smiriti goste koje je Basil netom maltretirao na ovaj ili onaj način. Prvotno je uloga Sybil bila drugačije zamišljena, pa su Cleese i Booth tek drugu sezonu (nakon što su vidjeli kako ju je odigrala Prunella) mogli pisati za njenu interpretaciju lika, a ne onako kako su je oni zamišljali. Polly Sherman (Connie Booth) je studentica koja honorarno radi kao konobarica u Basilovu hotelu. Njene dužnosti doduše mnogostruko nadilaze one koje bi trebala obavljati, pa će Polly u nuždi zapjevati gostima koji čekaju večeru, kriti Basilov novac od Sybil ili pak glumiti bolesnu Sybil Basilovim prijateljima. U pilot epizodi Polly je bila studentica filozofije, ali su Cleese i Booth smatrali da će uloga bolje funkcionirati sa Polly kao studenticom umjetnosti, pa su je nakon potrebnih ponovnih snimanja prve epizode takvom i ostavili. Posljednji stalni član postave je Manuel (Andrew Sachs), ne pretjerano bistar španjolski konobar iz Barcelone (što Basil često koristi kao ispriku za njegovu nesposobnost) koji je zaposlen u hotelu prvenstveno zbog toga što je jeftina radna snaga, ali i zbog toga što se ne buni previše na Basilova fizička i psihička maltretiranja. Uvijek je željan pomoći ali mu odmaže njegovo slabašno baratanje engleskim jezikom i činjenica što svoje frustracije Basil redovito iskaljuje na njemu. Sachs je inače poseban po tome što je nekoliko puta sudjelovao u neugodnostima prilikom snimanja. Jednom prigodom je skoro ostao bez zubiju, zaradio je opekline po ramenima za potrebe kuhinjskog požara, a imao je i glavobolju nekoliko dana kada ga je Cleese nenamjerno udario tavom. U drugoj sezoni postavi se priključio i kuhar Terry (Brian Hall), koji nije imao tako veliku ulogu kao navedena četvorka. Trajni gosti hotela su bojnik Gowen (Ballard Berkeley), senilni umirovljeni starac čija su glavne zanimacije kriket, dolazak današnjih novina i obilazak hotelskog bara, te dvije starije gospođe, gđa Tibbs (Gilly Flower) i gđa Gatsby (Renee Roberts), koje se tu i tamo nađu pod udarom Basilova sarkazma.

Serijal je uspio na svim mogućim poljima. Odlično napisan scenarij, izvrsni likovi, vrhunski je odglumljen i konstantno kvalitetan. Svih dvanaest epizoda napisali su zajedničkim snagama Cleese i Connie Booth, a za svaku epizodu im je trebalo u prosjeku četiri mjeseca. Scenarij bi se u tom periodu promijenio otprilike deset puta. Svaka epizoda pažljivo je strukturalno obrađena i gotovo svaka se sastoji od dvije glavne radnje koje u početku nemaju nikakve veze jedna s drugom, da bi na kraju izravno utjecale jedna na drugu. Također, gotovo svaka epizoda se sastoji od deset točaka po kojima se razvija radnja. Kako vrijeme odmiče tako se i tempo ubrzava te kulminira na samom kraju kada se razriješe obje glavne radnje. Cleese je jednom izjavio da je svaka epizoda jedna mala farsa, a kako je on osobno bio veliki fan te forme, nije ni čudo što se odlučio raditi ''Fawlty Towers'' baš na taj način.

Najjače karakteriziran lik je svakako Basil. On je u biti veliko dijete koje se boji poniženja i priznanja svoje krivnje i učiniti će sve samo da ga se ne otkrije, što će naravno rezultirati još većim fijaskom. Ostali manje-više upadaju u određeni stereotip i znatno su slabije obrađeni od Basila, što u konačnici nije previše bitno jer je Basil taj na kojem počiva svaka epizoda. Da je serijal kojim slučajem imao više epizoda, to bi vjerojatno bilo primjetno, ali budući da nema, svi likovi (čak i najslabije karakteriziran Terry) savršeno nadopunjavaju Basila.

S glumačke strane serijal ponajprije izvrsno funkcionira radi Cleesea. Kako se već u ''Flying Circusu'' dokazao u ulogama mučitelja uloga mu je savršeno sjela, jer je mogao portretirati nekoga tko već samom pojavom izaziva smijeh, što je kombinirao sa svojim poslovično kvalitetnim grimasama i Basilovim ciničnim pljucanjem otrova po ostalima. Drugi razlog je dakako Manuel (pri pisanju teksta naišao sam na jedan komentar koji je ugrubo išao ovako: ''Bez Manuela serija bi bila 'samo' odlična, a s njim je svjetska klasa.''). Njega je, također izvrsno, odglumio Andrew Sachs, kombinirajući grimasu i nepoznavanje jezika. Ulogu Sybil je odradila Prunella Scales, britanska klasično obrazovana kazališna glumica, a ulogu Polly sama Connie Booth, što joj je bilo korisno kao autoru jer je, kao i Cleese, mogla odglumiti lik upravo onako kako ga je zamislila. Sam humor serijala bio je uspješan i verbalno i fizički, a gotovo svaka potencijalna mogućnost je iskorištena da maksimuma. U prilog dovoljno govori to što je svima (osim naravno Cleesea) ovo bio projekt po kojem su zapamćeni. Čak su i neki epizodisti, poput Joan Sanderson u ulogi nagluhe gospođe Richards (u mnogima najboljoj epizodi 'Communication Problems') ostali većini poznati upravo po sudjelovanju u ''Fawlty Towersu''. Serijal su režirali John Howard Davies (prvih šest epizoda; ranije radio na ''Flying Circusu'' s Cleeseom) i Bob Spiers (drugih šest epizoda).

Posljednja velika snaga ja svakako konzistentnost. Iako je imao samo dvanaest epizoda, autori su očito odabrali kvalitetu, a ne kvantitet. Cleese i Booth su izjavili kako su prvih šest epizoda (emitirane 1975.) napisali više za sebe nego za publiku, dok su drugih šest epizoda (emitirane 1979.) napisali nakon što su doživjeli odličan prijem kod publike (nedavno je ''Fawlty Towers'' u jednoj anketi proglašen najboljom britanskom humorističnom serijom svih vremena). Rekli su da će nastaviti ukoliko uspiju složiti još šest scenarija koji će ispuniti prvenstveno njihova očekivanja. Nakon realiziranja druge sezone serijala, smatrali su da su izvukli maksimum iz serije pa su završili s radom, a odluci je svakako pripomoglo i to što je proces stvaranja bio iznimno dug i naporan.

''Fawlty Towers'' jedna je od serija koju nije nagrizao zub vremena, serija u kojoj mogu podjednako uživati i starije generacije, one odgojene na davnom sarajevskom emitiranju ''Faličnog pansiona'', kao i mlade, koje mogu putem modernih medija svjedočiti jednoj od najboljih humorističnih serija uopće. ''Fawlty Towers'' to definitivno zaslužuje.