Kada je 1915. David Griffith, tzv. “otac filma”, snimio svoje rasističko djelo “Rađanje nacije” osjetio je što znači osuda javnosti. Ali kako svi imamo priliku za ispriku (bila ona iskrena ili ne), 1916. snimio je odgovor na svoje iznapadano “umjetničko djelo” kako bi svijetu pokazao da je upravo netolerancija krivac za sve ljudske nedaće.

Pregled petnaest najsupsješnijih filmova u 2006. Recenzije nekih od njih ste mogli pročitati i na Popcornu što znači da je znatan dio naslova u TOP15 i nas same zainteresirao.

Naša suradnica Carmela, inače urednica i voditeljica filmske emisije "Nemoguća Emisija" koja ide svake srijede u 17:00 na riječkom SVid Radiju (98,4) napravila je ekskluzivni intervju s redateljem Nikolom Bicanicem, autorom kontroverznog dokumentarca "Shadow Company". Carmela je jedina hrvatska novinarka koja je dobila intervju od ovog američkog Hrvata koji će si svojim prvijencem najvjerojatnije otvoriti put u Hollywood. Intervju prenosimo u cijelosti.

Prema današnjim kriterijima, u kojima velikim ekranom vladaju manekeni Brad Pitt, Leonardo Di Caprio, George Clooney (izabran za predstavnika muškaraca ovog nesretnoga planeta u «bog te pitaj kojem» izboru) bio je ružan, ali nastran kakav ja već jesam s fizičkim predispozicijama pripadnika muškoga roda daleko bih više volio da me predstavlja on, a ne George Clooney. On znači čovjek koji na prijemu svoga jedinoga Oscara za sporednu ulogu u filmu City Slickers, izbaci sve patetične govore tipa hvala ovome, onome, mami, omiljenu psiću i otpočne raditi sklekove na jednoj ruci («jer na dvije ruke ih ionako možete raditi cijelu noć, bila ona ispod vas ili ne») da dokaže svoju sposobnost iako je bio duboko u sedamdesetima. On znači Walter J. Palahnuik, nama svima poznatiji kao Jack Palance. I za razliku od gore spomenutih lutkica velikog ekrana koje glume da bi glumili, Jack Palance je uistinu bio glumac.