Ako ste voljeli «El Mariachi» i «Desperado», završni dio trilogije nudi sasvim dobar i zanimljiv soundtrack koji uključuje provjerena imena, Brian Setzer i Manu Chao kao najpoznatiji, te odlične Juno Reactor i Tito Larrivu, koji uistinu imaju što ponuditi prilikom preslušavanja CD-a. Mala primjedba ide na Rodriguezovo kompiliranje, jer Roberto nikako da nađe mjesta na svojim uradcima za Texas Tornados i Flaco Jimeneza, što je prava šteta obzirom da su potonji popularizirali tex-mex i mariachi sound u cijelom svijetu i bez hype-a koji je zavladao nakon «El Mariachi» ludnice. Prisjetimo se da su na domaćem terenu Gustafi kao hrvatska inačica ovog sounda obradili i prepjevali popriličan broj pjesama Tornadosa (Brkica, Kurijera, Kega si sanjala, Gremo u Mexico, itd.), kao i «posudili» neke Flacove harmonikaške manirizme za svoje uspješnice puno bolje od idiotskih projekata tipa (sjeća li se itko?) Duo Pegla ili Miše Kovača za njegove neprobavljivo kvarljive i disonantne žalopojke.

«Once Upon a Time in Mexico» kao film je Rodriguezova nepotrebna bezvezarija koja pokušava biti na nivou jednog S. Leonea ali nikako da uspije u nakani da mu se bar donekle približi, dok je OST «Once Upon a Time in Mexico» sasvim solidan, neopterećen i nadasve zabavan album. Možda bi bilo bolje da je Rodriguez snimio autorski CD sa mariachi gitarama i malo se odmorio od filmske režije…