Pitanje etiketiranje ovdje pada također u vodu jer prema onome što lider grupe Dalibor Pavičić tvrdi u nedavnim interviewima, sisački surferi se teško mogu smatrati hrvatskim bendom. Možda prema zemljopisnim odrednicama porijekla članova, nikako po zvuku, publici i mjestima gdje sviraju. Instrumentalni rock koji je nastao negdje na kalifornijskim obalama, mutirao diljem planete, populariziran nanovo sa Tarantinovim mega-hit celuloidom «Pulp Fiction» Bambiji izvode sasvim autentično, originalno i u krajnjoj liniji priznato izvan granice Lijepe Naše (dobar primjer je prošlogodišnji festivalski nastup na Novom Zelandu). Tezu dodatno potkrepljuje gostovanje Chrisa Eckmana vođe kultnog americana benda «The Walkabouts». «Prezimiti u Riu» je Pavičićev autorski rad dok uz Eckmana, gostuje također njegova matična grupa u naslovnoj temi albuma, na ostalim skladbama pojavljuju se glazbenici J. Štelma, I. Kapec i B. Šercar. «Prezimiti u Riu» je jednostavno rečeno mini-album sa šest tematskih numera koje grade atmosferu i prate film redatelja Davora Žmegača u duhu brižno njegovanog sounda Molestersa. Tri kokice dajemo zbog pomalo čudne odluke autora i izdavača da nam isporuče CD koji je uistinu kratkog trajanja što je nedostatno za formu soundtracka, te ostavlja dojam da je «posao» polovično odrađen u smislu kvantitete koja bi trebala zadovoljiti u svijetu općeprihvaćene standarde glazbe za film. O kvaliteti pjesama ne treba puno razglabati jer Pavičić kao idejni vođa i gitarist Bambija je još na njihovom debut albumu dokazao da u njihovoj priči zemljopis nema previše veze sa stanjem svijesti kada imate što reći, u ovom slučaju odsvirati, jer govorimo o instrumentalnoj glazbi sa tek pokojim rijetkim vokalnim angažmanom u kompletnom opusu izvrsnih «domaćih» B.M. surfera.