Bez ocjene |
|
HRVATSKI NASLOV: |
ŠUM MORA |
NASLOV ORIGINALA: |
Son de mar |
REŽIJA: |
Bigas Luna |
SCENARIJ: |
Rafael Azcona prema romanu Manuela Vincentea |
GLAVNE ULOGE: |
ordi Molla, Leonor Watling, Eduard Fernandez |
ŽANR: |
Drama /
Romansa
|
PRODUKCIJA: |
Centauro/Lola Films |
DISTRIBUCIJA: |
Discovery |
TRAJANJE: |
95 min |
GODINA: |
2001 |
IZDANJE: |
|
Još nema komentara na ovu recenziju |
Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
|
ŠUM MORA (Son de mar) |
Temeljen na scenariju Rafaela Azcone i (navodno uglednom) romanu Manuela Vincenta, film pripovijeda o mladom učitelju Ulisesu (Molla) koji hrli u strasnu erotsku vezu s lokalnom djevojkom (Watling). Kad ona zatrudni, on je oženi, premda nije time ushićen. Jednog jutra on odlazi u ribolov i nestaje netragom. Valovi izbace tek olupinu njegove gajete, na što ga ucviljena udovica oplače i nanovo se udaje za čovjeka koji ju je odavno prosio, bogatog građevinarskog tajkuna. Junakinja živi u urednom i sretnom braku bez strasti sve dok jednog dana ne začuje na telefonu poznati glas: Ulises je fingirao vlastitu smrt, a sada se vratio.
|
|
| | | |
Španjolskog redatelja Bigasa Lunu hrvatska je publika upoznala sredinom devedesetih kad se u našim kinima pojavio njegov najpoznatiji film "Šunka šunka" (Jamon jamon). Vaš recenzent mora priznati da je za njega taj naslov bio pravo otkriće: dramaturški izvrsno konstruiran, provokativan poput cijele španjolske "movide", subverzivan u prikazu južnjačkog mačizma, "Jamon jamon" mi se u tom trenutku činio boljim nego bilo što je dotad napravio Pedro Almodovar. |
Devedesete nisu potvrdile ovu heretički valorizaciju. Almodovar je znao majstorski starjeti i u devedesetima je nanizao hrpu sjajnih filmova. U istom razdoblju naši su filmofili imali prilike upoznati Bigas Lunine filmove nastale prije i poslije "Jamon jamon" - i grdno se razočarati. Većina tih naslova - "Grudi i mjesec", "Lulu", "Zlatna jaja", "Bambola" - bili su jako slabi. Bigas Luna je u devedesetima prilično spiskao ugled. U matičnoj domovini ovog Katalonca i dalje cijene kao živahnu društvenu pojavu, kulinarski autoritet, ali i redatelja koji je zaslužan za promociju svih španjolskih glumaca koji su danas svjetski slavni - Javiera Bardema, Jordija Molle, Penelope Cruz. Filmofilske vestalke, međutim, danas obilaze Lunu: njegovih filmova nema više na jakim smotrama, a kad je "Bambola" svojedobno uvrštena na mletačku Mostru, rezultat je bio pravi skandal.
"Son de mar" (Šum mora) Katalončev je povratak u hrvatska kina nakon dugo vremena. Poput mnogih drugih Luninih filmova, i ovaj počiva na dvije jednostavne populističke sastavnice. S jedne strane to je seks: "Šum mora" opet je film o uništilačkoj erotskoj obuzetosti, a Luna se erotsku opsesiju ne libi mesnato i predočiti. S druge strane tu je Mediteran: slično kao u "Grudi i mjesec" ili "Zlatnim jajima", i ovdje je Lunin ambijent ibersko Sredozemlje, konkretno okolica Valencije. "Son de mar" sličan je prethodnim Luninim filmovima, ali i zanimljiviji od njih, naprosto zato što ima zanimljiviju priču. Temeljen na scenariju Rafaela Azcone i (navodno uglednom) romanu Manuela Vincenta, film pripovijeda o mladom učitelju Ulisesu (Molla) koji hrli u strasnu erotsku vezu s lokalnom djevojkom (Watling). Kad ona zatrudni, on je oženi, premda nije time ushićen. Jednog jutra on odlazi u ribolov i nestaje netragom. Valovi izbace tek olupinu njegove gajete, na što ga ucviljena udovica oplače i nanovo se udaje za čovjeka koji ju je odavno prosio, bogatog građevinarskog tajkuna. Junakinja živi u urednom i sretnom braku bez strasti sve dok jednog dana ne začuje na telefonu poznati glas: Ulises je fingirao vlastitu smrt, a sada se vratio.
Visoka buržoazija, tajne obiteljske mrlje, zločini iz strasti - sastavnice "Šuma mora" štof su iz kakvih je filmove radio Lunin idol Bunuel, ali i Claude Chabrol. Možemo lako zamisliti "Son de mar" kao Chabrolov film, i taj bi film bio kao britva oštri krimić nepogrešivog socijalnog sidrenja. Bigasa Lunu, međutim, to uopće nije zanimalo. Njega je kao i u svim ostalim filmovima zanimala samo putena strast bez granica. Njegov ljubomorni suprug sirovi je novoprimitivac lišen je ičeg tragičnog, pa time i zanimljivosti. Njegov Ulises do te je mjere egoistični gad da se na tome lomi logika sižea. Njegovi ljubavnici padaju jedan drugom u znojni naručaj, a pri tom se kao posve nevažne otpisuju malene činjenice poput one da je on nju izdao, da su u međuvremenu prošle silne godine i da tu postoji nekakvo dijete. Ta lakomislenost - reći će Lunini odvjetnici - dio je redateljeva autorskog svijeta. Sporan dio, nažalost: previše važnih pitanja Bigas Luna trpa pod tepih da bi prečice stigao do svog erotocentričnog svemira.
"Son de mar" djelo je postmodernog manirista. Bigas Luna je i nadalje onaj stari, redatelj kojem djevojke u sceni svršavaju na opip bradavice, kojem se ključni prizori zbivaju u suton na plaži, a junaci jedan drugom deklamiraju "Eneidu". Ali, sav mediteranski kič i kvaziintelektualno povlačenje antičkih klasika ne mogu sakriti istinu: "Šum mora" je sa svojim tajnim ljubavnicima, promjenama identiteta i moćnim rogonjama plošan baš poput meksičke sapunice, ali osjetno manje zanimljiv. |
|
| | | |
|
|
|