VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: OBITELJ ČUDAKA (The Royal Tenenbaums )

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
OBITELJ ČUDAKA
NASLOV ORIGINALA:
The Royal Tenenbaums
REŽIJA:
Wes Anderson
SCENARIJ:
W. Anderson i Owen Wilson
GLAVNE ULOGE:
Gene Hackman, Anjelica Huston, Ben Stiller, Luke Wilson, Owen Wilson, Gwyneth Paltrow, Bill Murray, Danny Glover, Seymour Cassel
ŽANR:
Komedija
PRODUKCIJA:
Touchstone
DISTRIBUCIJA:
Kinematografi
TRAJANJE:
108 min
GODINA:
2001
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: OBITELJ ČUDAKA / The Royal Tenenbaums

Recenzija: OBITELJ ČUDAKA / The Royal Tenenbaums OBITELJ ČUDAKA
(The Royal Tenenbaums )

"Obitelj čudaka" nastala je u scenarističkoj koelaboraciji Andersona i glumca Owena Wilsona koji u filmu glumi susjeda famoznih Tenenbauma, drogiranog pisca Elija Casha. Osim Owena Wilsona i izvrsnog Hackmana, u filmu glumi još niska poznatih filmskih lica: Gwyneth Paltrow, Luke Wilson, Anjelica Huston, Ben Stiller, Danny Glover i Bill Murray, a Alec Baldwin u filmu participira glasom, kao nepotpisani narator.
OBITELJ ČUDAKA / The Royal Tenenbaums

Obitelj čudaka o kojoj je u filmu riječ nesvodiva je, atipična i nemoguća za bilo kakvu identifikaciju. Troje djece u obitelji svaki su na svoj način genijalci (jedan financijski genij, druga vrstan tenisač, treća uspješna dramatičarka). Podigla ih je majka koja je zbog nevjera i neodgovornosti oca najurila iz kuće kad su bili djeca. Iz različitih razloga djeca se vraćaju pod majčin krov, a posljednji se bivšoj obitelji ukipa stari Tenenbaum, i to tako što im slaže da umire od raka.

Za redatelja Wesa Andersona hrvatski su filmofili prvi put čuli kad se pred nekoliko godina u videotekama pojavio njegov drugi film "Rushmore" (1998), luckasta komedija o školskim nevoljama odveć nadarenog tinejdžera. Vaš kritičar mora priznati da je u to vrijeme jedva odgledao "Rushmore". Dok sam kasetu vrtio unatrag, razmišljao sam kako nešto tako glupo nisam gledao u životu: "Rushmore" je bio neduhovit, narcisoidan, bezobrazno privatan i samozaljubljen film nezanimljive teme i nikakvog humora. Za takve filmove kritičari obično kažu da im je manjkalo producentskog nadzora, što je pomalo nonsens jer producent s nadzorom film takve sorte ne bi ni proizveo.

slika
slika_2
Ni u peti čovjek nije mogao pomisliti da će taj isti Wes Anderson već uskoro postati komediografska zvijezda, i to zahvaljujući filmu koji je po svojoj bezobraznoj proizvoljnosti i narcizmu vrlo sličan "Rushmoreu". Film o kojem govorimo zove se "Royal Tenenbaums" i treći je Andersonov film (debitirao je '96 krimi-komedijom "Bottle Rocket"). "Royal Tenenbaums" neočekivano su se premetnuli u jedan od najistaknutijih filmskih događaja godine. Film je pristojno prošao kod publike. Gene Hackman za ulogu u njemu nagrađen je Zlatnim globusom. Redatelj Anderson i njegov koscenarist (i stalni glumac) Owen Wilson nominirani su za najbolji scenarij. "Sight and Sound" je filmu posvetio naslovnu stranicu, proglasio ga boljim od "Amelie" i nazvao ga "stvarnim NLO-om među američkim kino komedijama". "Film Comment" je "Tenenbaume" proglasio filmom godine, a Wesa Andersona najistaknutijim američkim komediografskim glasom još od Prestona Sturgesa.

"Obitelj čudaka" nastala je u scenarističkoj koelaboraciji Andersona i glumca Owena Wilsona koji u filmu glumi susjeda famoznih Tenenbauma, drogiranog pisca Elija Casha. Osim Owena Wilsona i izvrsnog Hackmana, u filmu glumi još niska poznatih filmskih lica: Gwyneth Paltrow, Luke Wilson, Anjelica Huston, Ben Stiller, Danny Glover i Bill Murray, a Alec Baldwin u filmu participira glasom, kao nepotpisani narator. Obitelj čudaka o kojoj je u filmu riječ nesvodiva je, atipična i nemoguća za bilo kakvu identifikaciju. Troje djece u obitelji svaki su na svoj način genijalci (jedan financijski genij, druga vrstan tenisač, treća uspješna dramatičarka). Podigla ih je majka koja je zbog nevjera i neodgovornosti oca najurila iz kuće kad su bili djeca. Iz različitih razloga djeca se vraćaju pod majčin krov, a posljednji se bivšoj obitelji ukipa stari Tenenbaum, i to tako što im slaže da umire od raka. Ovu (doista) preston-sturgesovsku situaciju Anderson režijski realizira u krajnje stiliziranom i gotovo stripovskom ključu. Likovi su karikaturalni i uvijek jednako, shematizirano odjeveni. Tipične situacije repetitivno se ponavljaju kao geg. Film simulira ekranizaciju nepostojeće pripovijesti, pa se na ekranu čak lista apokrifna knjiga, postoje poglavlja, međunaslovi, prošlost likova se kao u romanu elaborira iscrpnim flash backovima. Takva bajkovitost oslonjena na poetiku dječjeg filma u kontrastu je s tonom "Obitelji čudaka" koji je primarno crnohumoran i nesentimentalan.

Što je to misleću filmofilsku zajednicu tako privuklo "Obitelji čudaka"? Teško je reći. Ovakva autoreferencijalna stilizacija sigurno ne, jer je ona već dosadno opće mjesto postmoderne. Sasvim sigurno ne ni humor, jer, pošteno rečeno, "Royal Tenenbaums" su duhoviti koliko i izvještaj o vodostaju rijeka. Autističan i privatan do krajnosti, "Obitelj čudaka" sigurno nije film koji je kritiku zainteresirao zato jer dodiruje "važna pitanja", ma što to značilo. Postoji samo jedno objašnjenje zašto su "Royal Tenenbaums" uspjeli: drukčiji su.

Takvo što je u američkoj komediji doista postalo rijetkost. Vjerujemo da je trajni osjećaj deja vua iz kina gotovo posve otjerao ljude koji u mrak dvorane idu po smijeh. Holivudske komedije posljednjih godina svode se na jedan ili dva stereotipna modela koji se mamuzaju do besvijesti. U takvim okolnostima Wes Anderson se pojavio niotkud kao zombi filmom koji je drukčiji od svega što gledamo, i požnjeo pohvale. Pohvale koje su ipak prilično pretjerane, jer "Obitelj čudaka" ipak ne nudi toliko.
slika_3
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr