Odmah da s dnevnog reda skinemo ono najočitije i najprostije - onaj tko je sposoban držati gledateljevu pažnju puna dva i pol sata itekako zna što radi. Taj netko je u ovom slučaju Niels Arden Oplev, Danac koji, nažalost, nije radio i na preostala dva dijela serijala (koji kod nas, čini se, stižu kroz studeni), ali je tim više ostavio svoj pečat na serijalu koji će, barem po popularnosti, definirati lanjsku europsku produkciju.

A za tako nešto ima i opravdanih razloga, barem kad je u pitanju film pred vama. Jer su na izvrstan način ovdje umješani jezivost bešćutnog ubijanja i monstruozna sirovost zlostavljanja sa tipično hladnom skandinavskom atmosferičnošću, u situaciji gdje su svi zajedno presječeni pojavom asocijalne veteranke obiteljski i ino proizvedene traume u fantastičnoj interpretaciji Noomi Rapace. Curi koja već sada jaše Hollywoodom (sa novim "Sherlock Holmesom" i "Alienom" za početak) više no dobro sekundira Nyqvist (i sam na putu u Ameriku, sa Cruiseovim "Mission: Impossible IV"), čineći tako jedan, malo je reći atipični tandem koji će vas glatko provesti kroz jednu storiju oko koje se složio puno impresivniji rezultat nego što je to mogao biti slučaj.

Jer, koliko god film bio kvalitetno odglumljen, koliko god da je napet i zanimljiv, atmosferičan i sirov, doslovce ničega u njemu na razini same priče nema što već nije viđeno kod jače britanske televizijske produkcije koja ima tu nezgodnu tendenciju da vas razmazi svojom kvalitetom. No kako bilo, uz ono gore navedeno nudi i jedan fantastičan payoff, te je na koncu nedvojbeno riječ, ako ne o najboljem, onda svakako o najupečatljivijem filmu koji se trenutno nudi u domaćim kino dvoranama. Točnije, zasad tek u jednoj od njih...