Izuzmemo li neporecivu izvrsnost prvog "Shreka" i triju suradnji sa britanskim Aardmanom, studio DreamWorks Animation u rijetkim je trenucima sa svojim filmovima - a do sada ih broji okruglih dvadeset - izlazio izvan okvira solidnih ostvarenja. Ili kako je to jednom primijetio Jack Black, on sav novac zarađen od angažmana na DreamWorksovom filmu kad dođe sezona nagrada redovito uloži na kladionicu, pri čemu je njegov izbor uvijek Pixar.

"How to Train Your Dragon" je još jedna dobrodošla devijacija od utabanog puta kojim kompanija kroči. Trenutno je to njihov film koji ima najbolju prolaznost kod kritičara i publike (barem kada su u pitanju izvori s Interneta), što je i pomalo čudno jer film nije u domeni odličnog, ali joj je ipak dosta blizu.

Čitav se film i dobar dio njegovih komponenti može sumirati jednim prostim 'jednostavan, a učinkovit', i za njega zaista nema opisa koji bi bio bolji, a da ujedno ne bude i manje jezgrovit. Šablonski je odrađen, ali i prilično simpatičan, nije toliko urnebesno smiješan koliko je zabavan, ne toliko pametan koliko na trenutke dirljiv te je, iako pomalo plitak, ujedno i prilično pitak.

Inače izvrstan vizualni dojam mu je tek donekle narušen ponešto neadekvatnim konceptom (dizajn ostalih zmajeva), no to ni ne spada u polje same računalne izvedbe, već olovke i papira. Glasovni je dio odrađen poslovično kvalitetno, barem što se tiče originalnog audio zapisa, pa, dodamo li tome ono ranije navedeno, nema nekog posebnog razloga da se i ova kalendarska godina proglasi uspjelom pričamo li o animiranom filmu. A još mi ni "Toy Story 3" nije došao pod ruke...