Gledati film sa znanstveno fantastičnom podlogom smješten u bližu budućnost gotovo je bez iznimke intrigantno iskustvo. Tehnološki napredak u posljednjih stotinjak godina takav je da bi primjerice jadnik koji je za Pony Express prije 150 godina raznosio poštu sa jedne na drugu američku obalu danas vidjevši kakvog dječarca kako onom strancu kojeg zove ocem u šalje u Njemačku pozdrave e-mailom vjerojatno na licu mjesta zaradio fatalan izljev krvi u mozak od kulturološkog šoka. Kako je nešto slično bilo nezamislivo onda (pa i kasnije), tako danas možemo pustiti mašti na volju i realizirati barem na velikom platnu - ili knjizi, stripu, nije bitan medij - neku svoju viziju onoga što nam budućnost možda sprema. Stavimo li istu tu viziju u socijalno-politički, odnosno prvenstveno ljudski kontekst, tim bolje.

Baš je takav - intrigantan - koncept filma debitanta Sapochika, u kojem se pljuca na komercijalizaciju zdravstva, koje kao takvo automatizmom stavlja i prigodnu cijenu na onu čovjekovu nezgodnu potrebu za stalnom konzumacijom kisika, tj. samog ljudskog života. Međutim, na tome se aspektu ovdje nije dovoljno poradilo, već je ta baza iskorištena tek kao jedna fina podloga za obračune hladnim oružjem i golim rukama; koji su usput rečeno prilično eksplicitni, što nije kritika već spomena vrijedna činjenica.

Nije ni takav, laganiji pristup bez svojih predosti, pa tako ovdje imamo jednu dovoljno zanimljivu razbibrigu sa izvrsnim glazbenim kolažem i jako dobrim Lawom, koji pomalo postaje veteran žanra. Možda nije dovoljno ujednačena i sam kraj je jasan kao dan, ali sasvim adekvatno obavlja funkciju dvosatne popune vremena, da brže prođe vrijeme čekanja na "Inception" i "The Adjustment Bureau". A da je ovome dodir jednog Philip K. Dicka, da se išlo dublje tamo gdje se trebalo ići (dakle ne pilom po vratu i čekićem po glavi), bilo bi to vjerojatno puno pamtljivije i bolje, ali što je tu je.