John Lasseter jednom je izjavio kako Pixar nikad ne dovrši svoje filmove, oni ih samo izdaju na tržište. Netko zloban bi možda, šeretski se smiješeći, u toj izjavi tražio opravdanje za "Cars", no ne bi pogodio metu. Čak i kad nisu u vrhunskoj formi, Lasseterovi suradnici redovito izbacuju filmove kojima kvalitetom i konzistentnošću iste te kvalitete rijetko tko može parirati. Dok su kod ovog prvog bez premca, u skupinu potonjih može se progurati njih nekoliko koji isporuče solidan film, i to redovno.
Takav jedan je i Sony Pictures Animation, studio iza kojeg stoje tri filma podjednako probavljiva i solidna, a od kojih je posljednji upravo ovaj (ostala dva su "Open Season" te "Surf's Up", a dali su ruku i pri izradi jako dobrog "Monster's House"). Dobrim dijelom je ovdje riječ o vizualnom bombonu - posebno u sceni sa golemim želeom - koji je na tom polju tek na trenutke ponešto napadan, ali koji pati od nekih drugih boljki, bitnijih za konačan dojam.
Osim što je prilično jednodimenzionalan i pretjerano predvidljiv, opis svih elemenata izuzev spomenutog vizualnog može se svesti na ponavljajući uzorak 'dobar, ali donekle'. Film je tako redom duhovit, emotivan i zabavan (sa nekolicinom iznimno zanimljivih i uspjelih fora), ali isto tako i redom tek donekle takav. K tome je pred kraj i mrvicu naporan u svom pretjeranom, gotovo polusatnom akcijskom finalu uguranih u nevelikih osamdesetak minuta ukupnog trajanja filma.
Kako Flint na svom zidu ima postere svojih uzora i idola, njuški iz njegove branše poput Tesle, Einsteina, Newtona i Bella, razumna je pretpostavna kako redateljski dvojac - i ne samo oni - na svojim zidovima imaju Birda, Stantona, Parka, Doctera, Miyazakija i njima slične. Ako nemaju, svakako bi trebali. Kako radi sebe, tako i radi nas. |