Odrediti film kao neobaveznu ljetnu zabavu nezahvalno je otprilike koliko i opravdano. U startu vam je praktièki reèeno da ostavite mozak, ukoliko istim raspola¾ete, na ulazu u kino dvoranu, sjednete u ugodno klimatiziranu prostoriju i naredna dva sata u¾ivate u pokretnim slièicama. Dotièno uzmete u obzir, pone¹to negodujuæi jer volite da vam film barem minimalno po¹kaklje sive stanice, ali se ipak prepustite struji. U nadmoæno velikom broju sluèajeva po¾alite utro¹eno vrijeme i proklinjete èitav koncept neobaveznog zabavljanja, k tome i ljeti, sveèano si obeæavajuæi 'nikad vi¹e', ali se svako toliko na repertoaru pojavi film koji prekine taj niz, film nakon kojeg i vama doðe u glavu kako ima u svemu tome nekog vraga. Pogaðate, Princ Perzije spada u rijetku skupinu potonjih.
Film naravno nije bez mana, prvenstveno kod oèito neizbje¾no aljkave ekspozicije ali i osjeæaja kako je par mesnatijih minuta ostalo na podu monta¾ne sobe, izbaèenih nau¹trb ¹to br¾eg prijelaza iz jednog skakanja po zidu do drugog, od utrke nojeva do dvoboja sa ubojitim kultom, od pje¹èane oluje do potencijalnog kraja svijeta. Vremena za predah gotovo da nema, ¹to ne bi bio toliko lo¹ pristup da na trenutke ne odaje kako se radnja ba¹ i ne odvija nekakvim prirodnim tokom, veæ onako kako mora jer se odreðene toèke moraju proæi i privesti kraju.
S pozitivne strane tu je uvijek simpatièan Gyllenhaal sa zadovoljavajuæom pratnjom, izuzev mo¾da u Kingsleyjevu sluèaju na kojem je jasno kao dan da posao odraðuje sa stotim dijelom svojih moguænosti. S druge strane Molina dojam svog lika, koji èitavo vrijeme balansira izmeðu zabavnog i iritantnog, redovito okreæe na stranu ovog prvog. Takoðer, kemija izmeðu Gyllenhaala i Artertnove je dovoljno uvjerljiva, vizualna strana zadovoljavajuæa, a glazbena podloga adekvatna u tolikoj mjeri da æete se uhvatiti kako ju pjevu¹ite na putu kuæi, ali i toliko generièka da o njoj dan kasnije pojma neæete imati. Niti æe vas biti briga, kad smo veæ kod toga.
Svoju je svrhu, za razliku od veæine sliènih, film bez sumnje ispunio. Zabavio je usprkos (oèekivanim) nedostacima i rijetko je, ako uopæe, vrijeðao svojom (takoðer oèekivanom) glupo¹æu. A i nije imao taj problem da ne zna oko koga se sve to skupa vrti, ¹to je ne¹to èime se ne mogu pohvaliti svi trenutno aktualni filmovi. |