U filmografiji koja broji četrnaest dugometražnih filmova snimiti tek jedan koji je označen kao katastrofalan rezultat je vrijedan pažnje. Takva je generalno percepcija opusa ovog Amerikanca u Britaniji, čudaka koji je u svojoj karijeri stigao raditi za Disney, te snimati filmove i sa svojim idolom Vincentom Priceom i sa Johnnyjem Deppom dok je ovaj još bio hollywoodski otpadnik koji konstantno banči i razbija hotelske sobe.

Sličan omjer dobrog i lošeg Burton ima i kod mene (s tim da mi još uvijek bježe njegova dva filma, "Pee-wee's Big Adventure" i "Mars Attacks!", a i njegov drugi Batman mi nikako ne leži), pa iako ga neću navesti kao jednog od favorita iz filmskog svijeta gotovo bez iznimke ću uživati u njegovim filmovima. No, kao i svaki dobar niz i ovaj Burtonov ima vijek trajanja, i nakon gotovo punog desetljeća čovjek je snimio film za kojeg ni izbliza ne mogu reći da sam zadovoljan.

Burton se ovdje naprosto previše zaigrao i pritom se izgubio, poput Jacksona u "King Kongu", te je čak u nekim trenucima i dosta naporan. Prvenstveno jer funkcionira gotovo isključivo kao pretjerano šarena slikovnica, samo što je usto Burtonova slikovnica i agresivna, kao da želi publici dijeliti šamare razmećući se svakojakim vizualnim delicijama i vičući u stilu Crvene kraljice o svojoj ljepoti, šarmu i nenadjebivosti, a ujedno i neosporivosti navedenih kvaliteta.

Sama priča, nešto što je Burton zamjerao dosadašnjim adaptacijama, a posredno i samom predlošku, ni ovdje nije za pad na guzicu što se tiče inventivnosti i kreativnosti, ali služi svrsi, da se sve to skupa ne svede tek na niz susreta sa čudnim likovima. Isti ti likovi, iako tek puke karikature, su karikature u onom pozitivnom smislu, za sjesti u mrak kino dvorane i uživati u njihovom prikazu i manirama, pri čemu prednjači izvrsna Helena Bonham Carter, i glasom i stasom i osobnošću. Sve u svemu, trojka. Možda malo nategnuta, ali dobrim dijelom nedvojbeno zaslužena.

Ono što mi smeta nevezano uz sam film je očito neizbježan trend prebacivanja svega i svačega u 3D format, al' to je tema za neki drugi tekst, pogotovo zato što ću u ovom slučaju okriviti samog sebe, jer sam bio nestrpljiv sačekati par dana da završi ZagrebDox pa da film pogledam onako kako meni više odgovara, bez pomagala i bez popratne naznake glavobolje.