Suptilno se očešavši o energetski problem kao i o problematiku korporativne politike koja ne bira sredstva da dođe do željenog resursa u svom prologu i epilogu, Jones je osim poslane poruke time ujedno i uspješno uokvirio svoju priču o astronautu-šljakeru ostavljenom (gotovo) samom na Mjesecu, u kojoj se dotaknuo nekoliko pitanja, prvenstveno onih koja funkcioniraju na osobnoj razini pojedinca.

Sad, iako je sam mjesec kao lokacija dosta jednoličan i lišen boja te kao takav prilično depresivan kao okružje, "Mjesec" kao film uspijeva biti prilično dirljivim i toplim, kojeg podjednako dobro nose za ulogu idealno odabran te poslovično odličan Sam Rockwell, kao i predivno melankolična zvučna kulisa Clinta Mansella, koja je u okviru filma iznimno upečatljiva usprkos povremenom minimalizmu u svom izričaju.

Većoj ocjeni na putu stoji povremeno uvlačenje osjećaja pretjerane recikliranosti pri pozivanju na uzore potpomognuto ponekad nejasnim ili nedovoljno dobro postavljenim bitnim točkama u radnji, prvenstveno one GERTY-jeve motivacije (čije je djelovanje, gledano iz korporativne perspektive, potpuni podbačaj, k tome i neobjašnjiv), a filmu se ne može poreći ni pretjerana predvidljivost nakon što se postavi radnja.

No, na koncu je riječ o filmu koji je u kontrastu sa hladnoćom svoje okoline (i interijara i eksterijera) prilično topao, koji izvlači maksimum iz malo dijaloga i to uz još jednu izvrsnu izvedbu ovdje skoro jedinog glumca. I kao takav je naravno vrijedan pažnje.