"The Hurt Locker" nedvojbeno je besprijekorno realiziran sa tehničke strane. Sniman na lokacijama u Jordanu i Kuvajtu, zemljama susjednim Iraku, s kamerom iz ruke - fotografiju naime potpisuje po tom pristupu poznat Barry Ackroyd, a i Bigelow je sa sličnim načinom rada imala dodira na serijalu "Homicide: Life on the Street" - pa dominiraju znojem, suncem i prašinom ispunjeni kadrovi. Njima se šeću iako prekaljeni, opet ne baš uvijek voljni ratnici izmiješani sa lokalnim stanovništvom, uglavnom željnim tek preživljavanja, ali i koje popratne atrakcije ili koristi koju sa sobom donose gosti.

Sav taj surovi raskoš doduše uopće nema nekakavu svrhu, i osim što nudi zaista uzbudljiva dva sata, nema tu ničeg zanimljivog, nečeg što bih mogao iskoristiti kao preporuku nekome da ta dva sata provede baš uz ovaj film, a ne neki drugi. Narativa u kojem bi se situacija i likovi kako-tako razvijali nema, tek niz polu-dokumentarnih sekvenci u kojima su ljudi s obje strane u govnima, te iako je lišen patetike - što je dakako za svaku pohvalu - fali mu i nekakva emocija. Također je usprkos svoj svojoj dinamici na koncu i dosta suhoparan te u konačnoj presudi čisto solidan naslov i ama baš ništa više od toga.