Sve navedene pohvale nipošto nisu bez pokrića. Riječ je o atmosferičnom ostvarenju, hororu koji gotovo svakog trenutka prožima tiha jeza potpomognuta u istoj mjeri škripavim vratima i sugestivnom glazbom kao i nadnaravnim elementima same radnje. Usprkos skoro potpunom izostanku klasičnih američkih tzv. 'bu!' trenutaka gledatelj je na rubu stolice spreman da puni gaće, a da nema pojma zašto. Nema velikih sječiva, nema motornih pila, a bome ni kapanja vode, tradicionalnog recimo za istočnjačku kinematografiju. Ipak, užas je itekako prisutan, i to dobre dvije trećine filma.

Inače savršeno logičan, završetak filma doduše nudi čak i previše. Puno uspjeliji bi, barem kod potpisnika, film bio da je završio u jednom od dva trenutka koji su prethodili kraju koji je odredio redatelj. U jednom slučaju tmurniji i dosta jezovit, u drugom više otvoren za interpretaciju. No, i ovako je riječ o izvrsnom filmu za svaku preporuku, ako zbog ničeg drugog onda jer je riječ o jednom od rijetkih horora u kojem je odlazak u podrum produkt racionalnog razmišljanja protagonista, a ne želje filmaša za jeftinim, krvavim uzbuđenjem.