VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: U2 3D (U2 3D)

Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
U2 3D
NASLOV ORIGINALA:
U2 3D
REŽIJA:
Catherine Owens, Mark Pellington
GLAVNE ULOGE:
Bono , Adam Clayton, Larry Mullen Jr, The Edge
ŽANR:
Glazbeni / Dokumentarni
PRODUKCIJA:
Sandy Climan, Michael Peyser, Jon Shapiro
DISTRIBUCIJA:
National Geographic World Films
TRAJANJE:
85 min
GODINA:
2008
WEB:
U2 3D
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: U2 3D / U2 3D

Recenzija: U2 3D / U2 3D U2 3D
(U2 3D)

Mnogo je vremena prošlo otkad je moja malenkost ispisala najavu za film koji je u međuvremenu pokupio gotovo isključivo pozitivne kritike kako od strane publike, tako i kritike. Deset mjeseci nakon svjetske premijere nekolicina je naših dvorana napokon opremljena potrebnim tehnologijama te je film kod nas premijerno prikazan 25. rujna.
U2 3D / U2 3D

Sa premijerom je započela i prilično neočekivano velika medijska propaganda kako u novinama, tako i na radiju a i na TV-u se mogla uhvatiti pokoja reportaža. Uz jedne se dnevne novine čak dijelio besplatni kupon koji ste mogli zamijeniti za ulaznicu i tako pogledati film bez dodatnih troškova.
Posebnost, pa čak i revolucionarnost ovog filma je u tome što je U23D prvi 3D film u povijesti snimljen uživo. Želite li saznati više o toj tehnologiji, pročitajte već spomenutu najavu.

Film je snimljen tijekom Vertigo turneje u Južnoj Americi početkom 2006. godine u Santiagu, Mexico Cityju, dok je najveći dio ipak snimljen u Buenos Airesu i Sao Paolu. Naknadno su iste godine na australskom dijelu turneje snimljeni dodatni kadrovi publike. Inače, Vertigo turneju vidjelo je 4.5 milijuna ljudi i specifična je po tome što je prva turneja na kojoj ni jedna ulaznica nije ostala neprodana.
Sam film je isključivo koncert koji nije nepotrebno rastrgan nekakvim scenama iz backstagea ili eventualno intervjuima.

Varijacija u dinamici naravno ima, no sve u svrhu postizanja „mind blowing“ efekta po kojemu je U2 poznat još od početka devedesetih tj. ZooTV turneje koja je iz temelja redefinirala nastup uživo kao takav.

Film počinje s „Vertigo“ koja je zaista vrtoglava i odmah nam dočarava sve čarolije 3D tehnologije i naprosto fantastičnog zvuka. Larry Mullen Jr. (bubnjevi), The Edge (gitara, klavir, vokal), Adam Clayton (bass), Bono (vokal, gitara, bubnjevi), iako već duboko u petoj dekadi života gigantskom se pozornicom kreću lakoćom tinejdžera. Za Vrtoglavicom slijede „Beautiful Day“ i „New Year's Day“ te „Sometimes You Can't Make It On Your Own“ na kojoj Bono pokazuje svu raskoš svojeg glasa koji na ovakvoj razini nije bio od početka 90-ih. Slijedi „Love and Peace or Else“ u kojoj oduševljava momenat u kojoj Bono rukom iscrtava animaciju TV prijamnika.

Pjesma Bonovim udaranjem po bubnju prelazi u legendarnu „Sunday Bloody Sunday“ koja opet tečno prelazi u još jedan klasik – brutalnu „Bullet the Blue Sky“. Emocionalni vrhunac koncerta predstavlja pjesma posvećena okupiranom Sarajevu – „Miss Sarajevo“. Operni dio na talijanskom inače namijenjen nažalost preminulom velikanu Pavarottiju pjeva Bono i radi to majstorski, a opera usred suludo frenetičnog rock koncerta rijetke će ostaviti ravnodušnima. Tu dolazi do predaha uz nekoliko članaka UN-ove deklaracije o ljudskim pravima koji prekida „Pride (In The Name of Love)“ koja uz pomoć publike prelazi u „Where the Streets Have No Name“ koja već 20 godina predstavlja vrhunac svakog U2 koncerta.

„Shine a Light“ Rolling Stonesa u izvedbi Bona i publike uvodi nas u „One“ kojom završava regularni dio koncerta. Encore započinje svježom verzijom „The Fly“ koja je najviše obogaćena računalno izvedenim specijalnim efektima. Koncert završava sa još jednom emocionalnom bombom u obliku „With or Without You“ i napokon akustičnom i smirujućom „Yahweh“ .

Osjećaj gledanja filma je nevjerojatan, u udaljenim kadrovima imate osjećaj da je platno tek prozor u scenu koju gledate dok u krupnom kadru imate nevjerojatan osjećaj fizičke blizine aktera. Scena u kojoj vam frontman, gledajući vas u oči i pružajući vam ruku mantrično govori „Wipe your tears away“ je nešto teško usporedivo s bilo kojim drugim filmskim doživljajem.

Kako sam film odgledao nekoliko puta, mislim da je važno naglasiti da za savršeni doživljaj filma mnogo ovisi o vašoj sjedećoj poziciji u dvorani te čistoći stakala na naočalama potrebnim za gledanje filma jer u suprotnome se pojavljuju anomalije u obliku crvenih aureola oko nekih objekata u kadru te smanjenoj izraženosti sve tri dimenzije.
Što se režije i kamere tiče, oni jednostavno služe svrsi te su savršeni uz ovu vrstu tehnologije, dok bi, pretpostavljam, u dvije dimenzije rezultat bio tek prosječan.

Kvaliteta same slike je nevjerojatna, nema ni traga bilo kakvoj zrnatosti karakterističnoj za kino projekcije klasičnih filmova. Zvuk nije ništa ispod svih ostalih aspekata filma, dakle – fantastičan.
U23D film je koji je definitivno drugačiji od svega što ste dosad vidjeli na velikom platnu. Kao i obično, nekima će se svidjeti, nekima i ne, no nikako mu se ne može osporiti otvaranje sasvim novog poglavlja u povijesti koncertnog filma.
« povratak Marin Zdelar
Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
© 2003 popcorn.hr