"The Claim" redatelja Michaela Winterbottoma tipičan je izdanak takve neovestern poetike. Riječ je o europskom, britansko-francuskom filmu s manjim kanadskim učešćem. Redatelj filma je Britanac, nama ponajprije poznat po svom možda najslabijem filmu "Welcome To Sarajevo". Čak ni predložak po kojem je "The Claim" napravljen nije zapadnjački: "Gospodar planina", naime, slobodna je adaptacija romana "Gradonačelnik Casterbridgea" engleskog viktorijanskog pisca Thomasa Hardyja. Roman po kojem je svojedobno načinjena odlična TV serija s Alanom Batesom, Winterbottom i njegov česti scenarist Cottrell Boyce preselili su iz Engleske u Nevadu 19. stoljeća, uoči dolaska pacifičke željeznice. Takvom selidbom "Gospodar planina" uvrštava se u cijelu jednu malu tradiciju suvremenih filmova koji vestern koriste kao okružje za europske predloške. U "Sommersbyju" je tako na Divlji Zapad preseljena francuska legenda iz 14. stoljeća, a u Badhamovom "Jacku Bullu" slavni roman "Martin Kolhaas" njemačkog romantičara Heinricha Von Kleista.

Winterbottomov film kao i Hardyjeva knjiga pripovijeda o uglednom moćniku (glumi ga Peter Mullan, redatelj friškog pobjednika Mostre "Magdalene Sisters") koji pred ljudima krije da je u mladosti neznancu prodao ženu i dijete. Drama glavnog junaka Dillona počinje kad se majka i odrasla kć+i (Nastassja Kinski, Sarah Polley) jednog dana pojave i traže od njega zaštitu. U dramskom vrtlogu koji će taj dolazak izazvati Dillon će, baš kao i junak Hardyjeve knjige, izgubiti sve. Ali, u knjizi glavni junak postane bogat i moćan jer ga je šokantna izdaja popravila kao osobu. U "The Claim" njegova moć izravna je posljedica izdaje: svoju obitelj, naime, junak Dillon prodao je u zamjenu za koncesiju na zlatnu žilu. To nije jedina preinaka koju su Winterbottom i Boyce načinili, tako da se može slobodno reći da je od Hardyjevog izvornika u "Gospodaru planina" ostalo tek tipično hardijevsko tragično osjećanje. Valjda najpesimističniji pisac svoje epohe, Hardy je obožavao priče o posrnulim ljudima i okrutnim igrama usuda. Takav senzibilitet učinio ga je zanimljivim modernom filmu, o čemu sasvim lijepo svjedoči Schlesinger i njegov "Far From the Madding Crowd", te Polanski i njegova "Tessa".

Winterbottom i Boyce već su jednom u tandemu ekranizirali Hardyja. Taj film, "Jude – tamno srce", vjerojatno je najbolji Winterbottomov film, a po našem sudu najbolji Hardy na platnu. Nažalost, "The Claim" se ni blizu ne može mjeriti s "Tamnim srcem".  Premda je "The Claim" bio vrlo skup i prezasićen zvučnim glumačkim imenima (uz Mullana su tu i Nastassja Kinski i Milla Jovovich) film je doživio i komercijalni i  kritički neuspjeh. Za publiku koja očekuje vestern spektakl "The Claim" je očekivano bio odveć pesimističan i turoban. Kritika je prigovarala Winterbottomu i Boyceu scenarističke proizvoljnosti i manjak dramske žestine. Sve u svemu, Winterbottom se dobro opekao na "Gospodaru planine", što je vjerojatno i razlog zašto film u Hrvatskoj ne igra u kinima, nego je završio ravno u plastične kutijice. Sam Winterbottom oporavio se od udarca odličnim rezultatima svog novog filma "24 Hours Party People", a dok u Hrvatskoj čekamo hvaljenu kroniku manchesterske glazbene scene možemo eto pogledati što je Winterbottoma privuklo vesternu.

Winterbottom je zapanjujuće plodan i doista vrtoglavo raznovrstan redatelj. Takav nomadski poriv ponekad kao nusposljedicu ima površnost, a to se nažalost vidi i u "The Claim". Dojma smo da redatelj nije znao dozirati i kontrolirati raskoš i spektakl multinacionalne kostimirane produkcije, pa se u obilju masovski, raskošnih prizora i u pomnoj rekonstrukciji epohe izgubilo ono o čemu je u filmu riječ: obiteljska drama u pet likova. Cotrell Boyce krajnje je pojednostavnio Hardyjev predložak što je u nekoj mjeri nužda, ali ovakav kakav jest "The Claim" je ispao plošna dvočinka bez razvoja i stvarnog akcenta na odnosima likova.

Dobar i zanimljiv redatelj, intrigantan koncept, prvorazredan predložak i vreće novca - "The Claim" je imao sve to. "Gospodaru planine" naizgled ništa nije falilo, a ipak je ispao monoton i bezukusan. To je uostalom samo još jedan dokaz kako je film divlja i nepredvidiva životinja.