VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: JUNO  (Juno)

Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
JUNO
NASLOV ORIGINALA:
Juno
REŽIJA:
Jason Reitman
SCENARIJ:
Diablo Cody
GLAVNE ULOGE:
Ellen Page, Michael Cera, Olivia Thirlby, Jennifer Garner, Jason Bateman
ŽANR:
Komedija / Drama
PRODUKCIJA:
Lianne Halfon, John Malkovich, Russell Smith
DISTRIBUCIJA:
Fox Searchlight Pictures
TRAJANJE:
96 min
GODINA:
2007
WEB:
Juno
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: JUNO  / Juno

Recenzija: JUNO  / Juno JUNO
(Juno)

Prvi susret sa Juno mi je bio pri gledanju dodjele Oscara, i iako mi sama tema filma nije predstavljala neki preveliki mamac, kao vjerni vojnik jedne od divizija kino pohoditelja (poznate po tome što često izvršava „operacije“ vezane uz Oscara), rekoh „ajd!“ da pogledamo još jednu teen trudnoću na velikom ekranu. Već uvodna špica je tako brižno izvedena da vam tu postaje jasno da vas čeka nešto posebno.
JUNO  / Juno

Prvi dijalog, u kojem Juno progovara tipičnim (i sto je bitnije, nimalo isforsiranim) teen slengom, i upravo karikaturalan radnik na blagajni otklanja svaku sumnju. Ušli ste u svijet jedne tinejdžerice koji bi vjerovatno htjeli da je vaš, iako ni po čemu taj svijet nije bolji od onog u kojem vi živite. Jednostavno se osjetite kako bi rado nazad u te godine...
Juno je 16-godišnja djevojka koja živi u tipično američkoj sredini, pomalo ekscentrična, alternativnog imidža i ciničnog pogleda na svijet. Radnja filma počinje kada Juno odluči postati „seksualno aktivna“ (ovo je analogija na film) sa svojim prijateljem i kao posljedica toga ostaje trudna. Isprva odlučuje pobaciti, no sjedeći u ambulanti za pobačaje se predomišlja i krene u potragu za savršenim usvojiteljima...

U cijelom filmu teško je naći ijedan lik koji bi vam bio naporan, suvišan, ili neuvjerljiv (o neuvjerljivosti vjerovatno nećete ni razmišljati), svi imaju taj potencijal da vam instantno prirastu srcu, no naslov filma je dobro pogođen. Glavni lik, Juno, je upravo nevjerovatno dominantan, i prosto ostanete zatečeni kako jedna tako mlada (i sitna) osoba može potpuno okupirati ekran. Čak i neke pretenciozne scene sa samog početka (kao scena gdje sjedi u dvorištu na fotelji s lulom u ustima) u retrospektivi postaju potpuno uvjerljive i prikladne jednom takvom osebujnom karakteru kao što je Juno. Sporedne uloge, tojest Junino životno okruženje, žive u potpunoj simbiozi s glavnim likom, i čine sveukupno sliku vrlo uvjerljivom. Možda vrijedi posebno spomenuti Junine roditelje, otac i pomajka, koji zajedno sa svoje dvije kćeri čine savršeno funkcionalnu obitelj u svojoj disfunkcionalnosti. Juno bi vjerovatno mogao poslužiti kao edukativni film roditeljima kako odgojiti sretno dijete. Druga strana spektra su 2 mladih supružnika koji su iskopirani iz magazina savršenih parova. Početna skepsa i nada koju gaji Juno prema tim ljudima se prenosi i na publiku ispred ekrana te za razliku od „instant-likable“ karaktera s početka, ovdje se postepeno gradi karakterizacija koja oblikuje i sam razvoj radnje. Humor je britak, ciničan, i upravo neodoljiv (jednako kao i glavni lik), prepun duha i karaktera, uglavnom zasnovan na inteligentnim dijalozima, stoga se puno toga izgubi u prijevodu pa preporučam da se dobro koncentrirate na originalne dijaloge, stvari tako postaju nemjerljivo zabavnije.

Što se tiče glumačkih izvedbi, naravno, fantastičan posao odrađen od strane mlađahne Ellen Page (Juno), a u stopu je slijedi ostatak postave. Odličan casting je odrađen, dovoljno je reći da ću Jennifer Garner ubuduće vjerovatno pamtiti kao majčinski tip, što totalno ubija svaku fantaziju koju sam ikad imao o njoj.

O kameri, režiji i glazbi teško je nešto reći odvojeno, što mislim predstavlja jedan od rijetkih komplimenata. Obilje scena koje ostaju urezane u pamćenje dugo nakon gledanja filma, karakterističnih kadrova popraćenih odličnom glazbom (kao kada Juno prvi put ulazi u tipično bogato američko predgrađe), a sigurno će se naći i pokoji citat za klasične movie trivie. Ono što posebno treba izdvojiti je fantastično pogođen soundtrack, koji je integralni, neodvojivi dio filma, odlično prati sam ugođaj filma i nerijetko izbija u prvi plan. Dovoljno je reći da je soundtrack bio jedna od glavnih tema razgovora pri izlasku iz kina.

U zaključku, teško ćete naći bolji film za povesti curu u kino, ili otići sa svojim tinejdžerima ako ste već roditelj. Dobar osjećaj će vas držati još dugo nakon gledanja, a i svijet će vam se učiniti malo ljepšim, što je vjerovatno najbolja stvar koju možete izvući iz nekog video zapisa. Jedan od onih filmova koji vam pri samoj pomisli na njega izvuku onaj blesavi cer na lice.
« povratak Bruno Samardžić
Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
© 2003 popcorn.hr