Ovo je, kao što te možda i sami već zaključili iz ovog sinopsisa radnje, jedna obična i jednostavna priča osvete, upakirana u sirovi horror triler film ceste. Film i nije baš originalan, niti se to trudi biti, ali je zanimljiv, i može ga se pogledati bez nekih "trajnih posljedica". Ako ništa drugo nije naporan, ponajviše zbog toga što se stalno nešto zbiva, nema sporih dijelova, a i film prilično kratko traje, tek nekih osamdesetak minuta, što je također veliki plus.

Inače, Robert Harmon, je redatelj kultnog filma ceste "The Hitcher" iz 1986. godine sa Rutgerom Hauerom u naslovnoj ulozi. Kao što već znate, taj horror triler je nedavno dobio svoj loš remake, a 2003. je dobio i jednako loš straight-to-video nastavak "The Hitcher II: I've Been Waiting". Također Harmon je režirao i Van Dammeov akcić iz 1993. godine "Nowhere to Run". U oba filma je pokazao svoje sklonosti prema režiranju napetih potjera, a ništa drugačije nije ni u ovom filmu. Žanrovski bih ga okarakterizirao kao akcijski triler sa elementima horrora, jer do negdje polovice filma redatelj nam ne otkriva ubojicu u cijelosti, već samo neke detalje koji nam daju do znanja da tip nije u potpunosti čovjek, nego da se sastoji od mehaničkih dijelova (tek kasnije saznajemo što mu se dogodilo), te da svoj auto koristi kao produžetak svog tijela. To filmu da je jednu scary atmosferu, jer baš kao i u fenomenalnom "Dvoboju" Stevena Spielberga stječemo dojam da je sam automobil ubojica, a ne čovjek u njemu (tajanstveno vozilo koje kao da samo ubija). No u drugoj polovici filma, nakon što ubojica bude otkriven u cijelosti, ta atmosfera pada u vodu i film postaje obični osvetnički triler/akcić. Ima tu i elemenata koji podsjećaju na "Mad Maxa", posebice sa vizualne strane - sirovo nabrijani auti (ne kao oni ušminkani u "Brzim i žestokim" ), sklepani od raznoraznih dijelova uz jurnjave pustopoljinama i napuštenim američkim cestama. Kamera i fotografija su za pohvalu, te moram istaknuti nekoliko odlično snimljenih automobilskih nesreća i prikaza otvorenih i napuštenih cesta, što daje filmu jednu post-apokaliptičnu notu, iako se sama radnja odvija u sadašnjosti.

Glumu ne bih nešto posebno isticao, jer nije riječ o filmu gdje gluma može nešto posebno doći do izražaja pored tolikih jurnjava i akcije, iako je glumačka ekipa relativno kvalitetna. James Caviezel glumi prilično ozbiljan lik, koji se gotovo ni jednom ne nasmije tijekom cijelog filma, što zapravo pokazuje koliko je on ozbiljan u tom svom naumu da ubije Farga, bez obzira na sve. Također Colm Feore je uvjerljiv kao poremećeni psihopat, odgovaraju mu takve uloge, no njegova izvedba nam ipak ne nudi ništa novo, dok prekrasna Rhona Mitra osvaja samo svojom pojavom, što je u ovom filmu sasvim dovoljno. Sve u svemu prihvatljive izvedbe, ali ne očekujte nastupe za Oscara.

Kao što rekoh, film krasi nekoliko solidnih akcijskih scena, i nekoliko dobrih scena jurnjava uz zgodnu glumica i primjesu horrora. Kome je to dovoljno, neka pogleda film, kome nije, ne mora.