Bourne se vratio! Nakon što je prethodno tragao za svojim identitetom i pokazao svoju nadmoć vratio se da bi sada svima postavio ultimatum. No da li se vratio sa stilom, to je već upitno. Moram odmah na početku reći da sam iznimno mnogo očekivao od ovoga filma, iako me prethodna dva i nisu oduševila u tolikoj mjeri unatoč tome što su i "The Bourne Identity" i "The Bourne Supremacy" vrlo dobri filmovi, ali ne i odlični. Razlog tog mog (pre)velikog očekivanja je bio taj što su ovaj film odmah po dolasku u kino dvorane popratile fenomenalne kritike i hvalospjevi, u podjednakoj mjeri i od strane publike i od strane kritike. Primjera radi, spomenut ću kako su mu kritičari na portalu RottenTomatoes dali čak 93 od mogućih 100%, dok mu je na IMDb-u za sada gotovo 38 tisuća gledatelja dalo zavidnu ocjenu 8.5/10. Nakon što sam ga i ja odgledao, mogu samo reći da sam i više nego neugodno iznenađen tako dobrim rezultatima ovog filma pošto on to po mom mišljenju nije nipošto zaslužio ama baš ničim, te je najslabiji od sva tri filma. Sad, da li je stvar do mene i toga da ja jednostavno nisam vidio što drugi vide, ili pak drugi nisu vidjeli ili ne žele vidjeti ono što sam ja vidio. Ili pak vide, ali im to jednostavno ne smeta.
Čitao sam kako ovaj film mnogi hvale prvenstveno zbog izvrsne režije, kamere i montaže. No, činjenica je da je najveći minus filma upravo ta (pre)divlja kamera, tzv. Earthquake-Cam i prebrza montaža. Paul Greengrass je ovaj puta zaista pretjerao forsirajući svoj dokumentaristički stil. Takav pristup je izvrsno funkcionirao u dvojci i nije se pretjerivalo sa kamerom iz ruke, dapače, to je dalo filmu jednu dozu realizma i dinamike. Ovdje ne samo da se pretjeruje u akcijskim scenama koje zbog toga najviše trpe, već i u jednostavnim scenama dok likovi razgovaraju. Kamera konstantno švrlja kadrovima u svim mogućim smjerovima koji su rezani nevjerojatnom brzinom sto nam u kombinaciji onemogućava da u većini situacija išta vidimo što se zaista događa na ekranu jer je sve manje više zamućeno. Prvi film je posebno ostao zapažen zbog izvrsno režiranih akcijskih scena, koje su bile iznimno brze, dinamične, efektne ali i pregledne, a i u drugom je bilo tako, dok ovdje to uopće nije slučaj. Ovdje ne možete zaista ništa vidjeti. Eventualno ako budete imali malo sreće i ako malo napregnete oči, uhvatit ćete koji potez rukom ili nogom iako nećete shvatiti tko je koga udario. I baš zato ta podivljala kamera previše odvlači pozornost od same radnje koja je i onako pomalo konfuzna. Dok se vi pokušavate usredotočiti da napokon vidite što se zbiva na ekranu, posebice u akcijskim scenama, zaboravite uopće na tijek radnje. Greengrass je na taj način vjerojatno htio dobiti na dinamici i napetosti, stvoriti neki određeni osjećaj paranoje u gledatelja i podići im adrenalin u krvi, što mu je u dvojci i pošlo za rukom. No, ovog puta je svom stilu dao veći prioritet pred pričanjem priče pa je tako uspio samo prouzročiti konfuznost radnje i glavobolju kod gledatelja.
Još jedan od minusa je i što se film nadovezuje izravno na dvojku. To ni nije glavni problem jer to tako i mora biti, već je stvar u tome što se negdje do iza polovice filma radnja ovog nastavka isprepliće sa radnjom iz prethodnog filma, te nam se odjednom nakon sat i 15 minuta. u filmu pojavi kraj prošlog nastavka. Nije da je to sad nešto loše izvedeno ili da kvari zaplet jer su rupe u priči odlično popunjene, no čemu ponovno prepričavati nešto što je već ranije ispričano samo iz nešto drugačijeg kuta gledanja. To ovaj film tako uz to što je nastavak čini i polu-prequelom, a potpuno nepotrebno, jer se sve to moglo ispričati i u prethodnom filmu. Doduše sva tri filma su rađena prema romanima Roberta Ludluma, no današnjim scenaristima nije problem spojiti dvije, pa čak i tri knjige u jedan smisleni scenarij. Istina, film tada ne bi trajao sat i 40 minuta već vjerojatno dva i pol sata, možda i tri, ali bi se tako bez problema moglo ispričati sve što se imalo reći o Bourneovoj prošlosti. U cijeloj toj priči veliku ulogu igraju i pohlepni producenti te njihova želja za zaradom, posebice nakon što je original zaradio 121, a drugi 176 milijuna $. To im je i ovaj puta pošlo za rukom, jer je "The Bourne Ultimatum" zaradio čak preko 200 milijuna $.
Jedna od nedostataka je i to što prva dva filma djeluju kao zasebne cjeline, imaju i glavu i rep dok ovaj ima samo rep. A kad smo već kod "repa", odnosno raspleta priče, moram reći da je on poprilično jednostavan i bezličan te nam ne nudi ništa novo što već nismo mogli saznati iz prethodnih filmova. Nema tu nikakvog preokreta niti nečeg neočekivanog, te nas kraj ostavlja sa onim gorkim okusom u ustima i pitanjem "zar je to to?". Tko je zapravo Jason Bourne mogli ste saznati i ako ste pozorno gledali "The Bourne Supremacy". Jedina novost koju su nam scenaristi pokušali prodati je ta da je jedna od likova iz prethodnih filmova zapravo imao vezu sa Bourneom dok on još nije bio Bourne. Međutim, to je tako nategnuto i beznačajno u cijeloj radnji da se postavlja pitanje čemu to opće i izvlačiti na površinu kada se s time nije išlo u nikakvu daljnju razradu.
Također ima i nekoliko sasvim novih likova, o kojima ranije nije bilo niti riječi, koji su odjednom glavni mozgovi iza cijele operacije. Doduše, nije to ni tako loša ideja, unosi malo svježine i "iznenađenja" u radnju, no njihova karakterizacija je zaista plitka, te su oni jednostavno jednodimenzionalni. Iako mnogi hvale glumu, gluma i nije ništa posebno, te se nitko od glumaca nije pretjerano iskazao u ovom filmu. Brian Cox je u prošlom nastavku napravio daleko bolji posao nego David Strathairn i Scott Glenn u ovom zajedno. Joan Allen pak djeluje potpuno neiskorišteno ovdje i njezin lik mi se nekako "srozao" u odnosu na prethodni film, postala je nekako "sporedan" lik iako to u biti i nije tako. Julia Stiles i njezin lik Nicky Parsons je u ovom nastavku potpuno nepotreban i beznačajan, te se veoma lako moglo i bez nje. Glavni akter cijele te priče, Matt Damon, sasvim je uvjerljiv u ovoj ulozi, kao u ostalom i u prethodnim filmovima. No, on zaista nema karizmu akcijskog junaka iako je izvrstan glumac i izgleda previše dječački i dobroćudno, čak i u scenama kada je nasilan. Najjednostavnije rečeno, izgleda kao Dobri Will Hunting koji je podivljao pa tuče ekipu jer su mu petljali po formuli za lijek protiv raka.
Sve u svemu, ovaj nastavak se čini kao jedan dugački déjà vu, jer smo dosta toga vidjeli već ranije u mnogo boljem izdanju. Neke scene su čak potpuno identične nekima iz prethodnika, kao recimo kraj automobilske potjere, samo su uloge pozitivca i negativca zamijenjene. I dok je u prethodnom filmu negativac poginuo nakon što ga Bourne zabije automobilom svom silinom u stup u tunelu, Bourne ovdje nakon što njemu učine isto izađe van samo sa malom ogrebotinom na čelu i odšepa dalje. Time u vodu padaju i raznorazne priče o realnosti ovog serijala. Zaista je malo toga interesantno u ovom nastavku. Zapravo, kao najinteresantniji dio filma bih definitivno izdvojio sekvencu u Londonu, na željezničkom kolodvoru Waterloo Station kada Bourne pokušava s kolodvora neprimjetno izvesti novinara kako ga se CIA ne bi dočepala šaljući mu upute putem mobitela i onesposobljavajući njegove pratitelje. Taj dio je bio napetiji i dinamičniji nego ostatak filma u komadu i šteta je što se nije i dalje nastavilo tim tempom i na takav način. Za pohvalu je i izvrsna glazba Johna Powella, te atraktivne lokacije u Španjolskoj i Maroku. To su zaista jedne od rijetkih pozitivnih stvari koje ovaj film nudi.
Na kraju mogu reći smo da ovaj Bourne nije niti dobar akcić, jer je u akciji nemoguće uživati te s vremenom postaje zamorna, a niti je dobar špijunski triler jer je previše konfuzan, nabrijan i nerazumljiv. Da će vam pružiti adrenalinsku injekciju kao što se negdje navodi, neće. Eventualno će vam kao što spomenuh ranije prouzročiti glavobolju. Ako želite dobru adrenalinsku injekciju pogledajte "Crank" ili "Ong Bak". Ako pak želite izvrstan špijunski triler/akcić novijeg datuma pogledajte "Casino Royale" ili "Mission: Impossible III", ili u najboljem slučaju prethodna dva Bourne filma. A od starijih preporučam " The Tailor of Panama", "Three Days of the Condor" ili pak "North By Northwest". Ovaj nastavak bi još možda i bio barem dobar kada ne bi postojala prethodna dva, iako teško da bih i tada prošao preko te loše kamere iz ruke. Ali, tko je gledao prva dva filma, pogledat će zasigurno i ovaj, samo nemojte očekivati previše. Možda vam tada bude bolji nego što je meni bio. |