I eto nas kod teme ove recenzije, Oceanovih 13. Da se opet vratimo imenu filma. Što se može zaključiti? Naziv nastavka je ovaj put slijedio već zadanu šprancu pa bi film mogao jednako tako: dakle, ekipa se proširila za još jednog (iako u filmu uopće nije jasno na koga se točno misli), cilj je opet opljačkati nekoga, sve skupa bi trebalo biti malo napetije, još teže za izvesti, sa još drastičnijim preokretima radnje. Isto tako, možda je Oceanovih 12 kao naziv mogao proći pod „cool“, al ponavljanje iste fore nikad nije zabavno. Tako je i s filmom.
Cijela radnja počinje kada jednog od članova grupe, Reubena, prevari njegov poslovni partner Willie Bank (Al Pacino) s kojim je zajednički investirao u izgradnju hotela u Vegasu. Bank je beskrupulozan biznismen koji se bavi gradnjom najboljih svjetskih hotela za koje redovito dobiva nagrade, i pri ostvarenju svojih ciljeva voljan je svakoga pregaziti. Reuben ostaje bez ičega, zbog toga se teško razboli i ostane nepomičan. Čuvši to, Ocean ponovno okuplja svoju ekipu kako bi osvetio Reubena i pridobio natrag ono što Reubenu pripada. Plan je napraviti najveću masovnu kockarsku prijevaru u povijesti, i na taj način baciti Banka na koljena.
Oceanovih 13 ostavlja nepogrešiv okus istrošenosti. To je ono što će vam prvo pasti na pamet kad izađete iz kina. Nekako ispada kako je s iskustvom i sve izraženijim rutinerstvom ekipe pljačkaša, film ušao u istu fazu. I iako je takvo nešto za ekipu pljačkaša poželjna stvar, za sam film definitivno ne postoji gora. Tako je ovaj nastavak totalno lišen nekakvih sporednih ljubavnih radnji (Roberts i Clooney), između junaka više nema ni onih izraženih interakcija (npr. konstantno prepucavanje 2 brata je svedeno na ravnodušno bacanje gegova), i iako je cijeli motiv njihovog djelovanja u biti želja da se pomogne prijatelju, ostaje osjećaj kako se kompletna stvar tretira kao još jedan veliki posao. Al 'ajde, barem nam ostaje potpuno nemoguća pljačka koja će me totalno oduševit, mislite se. Nažalost, ne.
Iako se na početku filma kompletan plan postavlja kao nemoguć za izvesti, tijekom filma sve to skupa izgleda kao da ne postoji lakša stvar za izvedbu! Imate sustav sigurnosti zasnovan na umjetnoj inteligenciji koji je nemoguće srušiti, da bi na kraju ispalo kako je rješenje krajnje banalno, ljude koji kao iz šale provaljuju u FBI-eve dosjee i mijenjaju što im je volja, metode za varanje koje će vam u 3 minute donijeti ogromne novce i slično. Redatelj samo niže sumnjiva rješenja koja su jednostavno predaleko od domene realnog, i uopće se ne trudi barem malo objasniti neke stvari i samim time ubija bilo kakvu napetost. Isto tako, ni u jednom trenutku gledatelj nema osjećaj da su naši junaci blizu totalne propasti, što drastično oduzima na draži kompletne premise pljačkanja nekoga.
Tako naša 13-orica polako prelaze u domenu polubogova, ljudi koji su u stanju napraviti što god žele i kome god zažele. Logično pitanje koje se nameće nakon svega jest: „Gdje je tu zabava?“. Pa nažalost, na vrlo malo mjesta. Film ima nekoliko svijetlih trenutaka, čak bisera vrijednih gledanja, ali kao cjelina ne funkcionira najbolje jer je sve skupa prenategnuto. Ono što će nakon filma možda ostati upečatljivo je kompletan stil i kolorit, film odiše interesantnom kombinacijom orijentalnog stila i 70ih, jarke boje, avangardan dizajn i poprilična koncentracija statista azijskog porijekla (iako se film odvija u Vegasu).
Ono što na tom planu ne pomaže je „virtualnost“ samog hotela koji ustvari ne postoji, pa je u panoramama hotela očito da je u pitanju CGI (što opet narušava ozbiljnost ionako neozbiljnog filma). Za zaključak, ako preskočite pogledati Oceanovih 13 niste na gubitku. Ako ipak odlučite pogledati ga, riskirate srozavanje svog mišljenja o cijelom serijalu, što prvijenac definitivno ne zaslužuje. No ako uživate u iluzijama, povremenim gegovima, želite si priuštiti laganu zabavu bez puno trzavica a na repertoaru se ne nudi ništa bolje, onda ćete biti zadovoljni filmom. Samo da ne naprave Oceanovih 14... |
