| Bez ocjene |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| K-PAX |
| NASLOV ORIGINALA: |
| K-Pax |
| REŽIJA: |
| Ian Softley |
| SCENARIJ: |
| Gene Brewer, Charles Leavitt |
| GLAVNE ULOGE: |
| Kevin Spacey, Jeff Bridges, Mary McCormack, Alfre Woodard, David Patrick Kelly, Saul Williams |
| ŽANR: |
|
Drama /
Fantastični
|
| PRODUKCIJA: |
| Universal |
| DISTRIBUCIJA: |
| UCD |
| TRAJANJE: |
| 120 min |
| GODINA: |
| 2001 |
| WEB: |
| K-Pax |
| IZDANJE: |
 |
| Još nema komentara na ovu recenziju |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
K-PAX
(K-Pax) |
|
KLJUČ MIRA
Prije 403 ljeta, 1600. godine na lomači je spaljen Giordano Bruno. Prema tadašnjem mišljenju bio je heretik koji je radio protiv Boga samo zato što je rekao da u svemiru postoji gotovo beskonačan broj zvijezda i planeta, da na nekim planetima postoji inteligentni život i da je na sve planete gdje su se razvili dovoljno razumni entiteti da mogu komunicirati na svjesnoj razini, Bog poslao Krista kako bi im objasnio stvar ili dvije o potrebnim među-entitetskim odnosima.
|
|
| | | |
Crkva tog vremena, braneći tog istog Boga i Krista, u svom je duhovnom i meditativnom razmišljanju shvatila da ovakve ljude treba spaliti, jer ako se ovakve ideje prošire, gdje bi bio kraj.
Danas živimo u “civiliziranom” svijetu gdje ljude više ne spaljuju (barem ne zbog ideja) i kada se zgražamo nad događajima koji su potresali živote ovakvih pojedinaca. Crkvenjaci su potpali pod iste svjetovne zakone i više nitko ne pali vještice i bezbožnike jer se boji svjetovnih kazni. Ali, u sistemu i dalje postoji program za isključivanje nezavisnih entiteta iz društva. Oni su opasni i nije im mjesto među ostalim normalnim ljudima. Tolerancija je dobila podgrupu: Ustanove za umobolne ljude. Tamo se ne spaljuju tijela već mozgovi. O čemu je zapravo riječ? |
Kada policija uhiti Prota, jer je rekao da dolazi s planete koja se zove K-Pax, počinje avantura kakvu rijetko srećemo. Mnogi filmovi pokušavaju s gledateljima komunicirati pomoću pomaknute perspektive glavnih likova koji na prvi pogled plijene pažnju svojim ludilom dok na kraju shvatimo kako je zapravo sistem koji ih je proglasio ludima, lud. K-Pax ne igra samo na ovu kartu. Nevjerni Toma, (utjelovljen u liku psihijatra Powella), institucionalizirani činovnik sustava normalnih, svim svojim snagama pokušava Prota uvjeriti da nije vanzemaljac i da bi bilo bolje kada bi prihvatio činjenicu da su svi ljudi Zemljani koliko god ludi bili. Prot, naravno, ima svoju priču koja, kako seanse prolaze, ima sve više i više smisla i naš doktor Powell počinje gubiti tlo pod nogama, ne zato što počinje vjerovati u izvanzemaljsko podrijetlo svog pacijenta, već zato što uviđa da njegovo vjerovanje ne postoji. Zidovi institucije uzeli su svoj danak i jedino što Powell želi jest završiti svoj slučaj i krenuti na novi registrator prepun dijagnoza i mogućih rješenja. Ali sudbina nije tako htjela.
Zajedno s doktorom Powelom prolazimo sva moguća pitanja o prirodi normalnosti, ali ono što nalazimo na ekranu priča je koja nas vodi u drugom pravcu. Prot ne samo da vjeruje u svoje izvanzemaljsko podrijetlo, već počinje propovijedati o kvaliteti naše civilizacije, našim pogreškama, manama i nasilju, dok uz sve to liječi sve pacijente koje nalazi oko sebe.
Sustav polako počinje padati, kada Powell konačno naiđe na ono što je cijelo vrijeme tražio. Ako niste gledali film, morat ćete sami doznati što je pronašao. Iako će se kraj mnogima činiti nejasnim i iako će pitanje o stvarnom porijeklu Prota ostati suptilno otkriveno, poanta će ostati izrečena. Na kraju krajeva sve to nije niti bitno, jer koliko je zapravo ključno znati je li neki naš prijatelj s ove ili neke druge planete?
U ovo netolerantno doba ovakvi filmovi mogu i žele pobuditi onu staru dječju vjeru u dobro, moralnost i životne snove. Koliko smo zapravo zagušeni svakodnevnim nasiljem u i izvan nas samih doznat ćemo proživljavajući K-Pax.
Ovaj je film prepun provokacija i hrabrih zamisli, ali ono što je najzanimljivije je činjenica da smo svi već čuli sve to negdje prije. To ne umanjuje njegovu vrijednost i vizualna ljepota ovog ostvarenja plijenit će pažnju svakog zahtjevnijeg gledatelja, a odlične glumačke izvedbe držat će vas prikovane ispred ekrana koliko god žedni ili gladni bili. Iako u filmovima o vanzemaljcima a priori očekujemo specijalne efekte i kompjutorski generirane oblike i likove, ovdje takvih stvari nema. Zanimljivo je koliko je ovaj film prepun predivnih snimaka i u skladu s Protovim oduševljenjem našim jakim sunčevim svjetlom obiluje svjetlom koje doslovno pršti u svakom kadru.
Čovjek zaista poželi takve dane nakon ove duge i naporne zime. Obratite pažnju na scenu u astronomskom centru, iako je riječ o lažnom nebu, radnja koja se tamo odvija otkriva neke nove istine i upravo se ovim načinom pripovijedanja služi Softley. Kroz lažne predrasude otkriva nove istine, a mi cijelo vrijeme ostajemo začuđeni svakodnevnim stvarima i novim “osunčanim” pogledom na njih.
Nadam se da ćete gledajući ovo predivno ostvarenje obratiti pažnju na glazbu koja, iako se ne oslanja na probavljene standarde simfonijskog orkestra, popunjava cijeli vizualni doživljaj. Cijeli film jednostavno zvuči kao vanzemaljska poruka slična onoj iz Bliskih susreta treće vrste, a nešto se šuška kako iza potpisanog imena stoji Moby. To svakako ne bi bilo nimalo čudno.
Umijeće velikih redatelja je uvjerljivost. Ono se postiže likovima, dijalozima, pričom i snagom zamisli. Tako je sa svakom vrstom umjetnosti. I ako bilo koje ostvarenje uspije zamisliti barem jednog gledatelja, sav je trud vrijedio pažnje. Iskreno se nadam da će ovakvih filmova biti još više, jer nedostaju nam novi proroci, koliko god mi lagali jedni druge da novo doba ne traži takva rješenja. Shyamalan je očigledno pokrenuo neke valove stvaranja i otvorio vrata mnogim drugim zamislima, a sve one imaju jednak cilj. Poboljšanje kvalitete života. Ali ne putem materijalnih i potrošačkih nagona, već onim unutarnjim porivom za izazovima i dugotrajnim rješenjima osobne sreće svakog pojedinca ove malene i uzburkane planete.
Možda na kraju shvatimo da nije bitno s koje planete, države ili kulture dolazimo. Ako se potrudimo, možda uspijemo uništiti strahove netolerancije u nama samima i ovakvi filmovi više neće biti potrebni. Do tada bi ih trebali nastaviti snimati gledati i promišljati. To je za naše dobro.
P. S. Zašto je mjehur od sapunice okrugao?
|
|
| | | |
|
|
|
