Jedan od takvih upravo je ovaj. Iako ne pretjerano originalan, u odnosu na konkurente se može pohvaliti sa minimalno dvije stvari. Prva je nekolicina dijaloških bravura, ponajprije u obliku brzopoteznih, otvoreno provokatorskih odgovora krivim ljudima u krivo vrijeme - a kao da postoji pravo vrijeme ili pravo mjesto da se mafijaša bez imalo zadrške provocira - dok je druga izvrsni Josh Hartnett, koji je većinu spomenutog dijaloga plasirao manje-više perfektno.

Ostatak se, osim možda dvaju solidnih rola - one Morgana Freemana i Bena Kingsleyja - svodi na relativan prosjek, očito neizbježnu slagalicu koja se postepeno slaže dok ne dobijemo kompletnu sliku, još jednu u nizu recentnih pojava Brucea Willisa (ne glumačkih, posrijedi je doslovce tek pojava u kadru), nešto napucavanja i jedan sporedni ljubavni zaplet. Međutim, u vrijeme 100 i više milijunskih CGI čuda za vrijeme čijih trajanja polako odumiru sive stanice, i to može biti i više nego dovoljno. Posebice sa ovako raspoloženim Hartnettom.