VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME (Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima)

Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME
NASLOV ORIGINALA:
Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
REŽIJA:
Clint Eastwood
SCENARIJ:
Flags of our fathers: William Broyles Jr. i Paul Haggis | Letters from Iwo Jima: Iris Yamashita
GLAVNE ULOGE:
Flags of our fathers: Ryan Phillippe, Jesse Bradford, Adam Beach, John Benjamin Hickey
Letters from Iwo Jima: Ken Watanabe, Kazunari Ninomiya, Tsuyoshi Ihara, Ryo Kase
ŽANR:
Ratni / Drama / Povijesni
PRODUKCIJA:
Paramount
DISTRIBUCIJA:
Warner bros.
TRAJANJE:
140 min
GODINA:
2006
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
Svaka cast na trudu
Komentar: Gand 27.02.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
Slazem se, odličan posao
Komentar: Gal 27.02.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
Izvrsno. Pače, čak me malo i trnci napadnuše kad čitah o časti..:)
Komentar: Facaa 28.02.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
dobro preprican radnja filmova, samo bi volio da mi velis jesi pogledal filmove "vod smrti" i "apokalipsa"? naime, tvrdis da su se filmovi, najvis do sad, pozabavili ljudskim emocijama u kaj itekako sumnjam! mnogi filmovi su se time itekako bavili puno prije!
Komentar: eliop 01.03.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
"Zato jer su to filmovi koji su se do sad najviše i najbliže pozabavili tematikom ljudskih emocija u ratu."

ovu recenicu ni ja ne mogu progutati...a recimo TOO LATE THE HIRO kojih 30-ak godina ranije je uspio dočarati čitav koloplet emocija....a mogao bi navesti još puno primjera od švapskih DAS BOOTA i STALINGRADA do japanske HUMAN TRILOGY pa čak i neki "partizanski" filmovi...
unatoč izvrsnoj recenziji autoru očito nedostaje šira slika pa je ovaj brzopleti zaključak kvari

 


 
 
 


 
 

 


 
 
 


 
 

 


 
 
 


 Zato jer su to filmovi koji su se do sad najviše i najbliže pozabavili tematikom ljudskih emocija u ratu. 

 


 
 
 


 
 

 


 
 
 


 
 

 


 
 
 


 
 


 

Komentar: Rommel 01.03.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
a koji se wrag desio sa ovim gornjim postom ????
i HIRO ne mogu vjerovati :))))))))
Komentar: Rommel 02.03.2007.

Re: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima
@Rommel
Netko te cenzurira hehehehe ;) :D
Komentar: Dragonrage 16.05.2007.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima

Recenzija: ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME
(Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima)

Kada čovjek pročita naslove ovih filmova, pogotovo ovaj prvi, iz američkog pogleda, teško se riješiti jedne velike predrasude koja zasigurno uključuje bar polovicu od navedenih pojmova: zastava, pretjerani i neosnovani patriotizam, narod koji navija i podržava svoje pobjednike, ratne heroje koji se rado sjećaju velikih bitki, djeca i unuci koji na svim blagdanima slave živote svojih otaca i djedova koji su se časno borili za svoju zemlju. Međutim, ta predrasuda baš i nije utemeljena...

ZASTAVE NAŠIH OČEVA | PISMA SA IWO JIME / Flags of our fathers | Letters from Iwo Jima

Nikad se u povijesti filma nije dogodilo da se o jednoj temi naprave dva praktički potpuno neovisna filma. Jedan se bavi perspektivom Japanaca, a drugi perspektivom Amerikanaca. I bez gledanja filmova, Clintu treba čestitati radi koncepcije, organizacije i općenito ideje jer su filmovi snimani doslovno u isto vrijeme. Krenut ćemo sa Zastavama naših očeva... Film nas odmah na početku uvodi direktno u Pacifik... Brodovi su već na putu, vojnici su spremni i mnogobrojni, a na pučini se vidi otok koji će za nekoliko dana postati poprište velikih borbi.

Flags of our fathers
Letters from Iwo Jima

Priča prati šestoricu vojnika i njihov uski krug suboraca. Ali osim toga, priča prati i ono što se dogodilo neposredno nakon pada Iwo Jime tj. neposredno nakon što su se heroji vratili u domovinu. Uz pomoć flashback tehnike kod PTSP-om oboljelih likova, vraća nas u prošlost, na otok. Iako bi se očekivalo da će vrhunac filma biti velika pobjeda Amerikanaca i veliko, povijesno uzdizanje crveno-plavo-bijele zastave na vrh brda Surimachi, slučajno zabilježeno kamerom, Clint ipak uspijeva (i to vrlo vješto) okrenuti fokus filma u potpuno drugom smjeru. Mnogo zanimljiviji i važniji dijelovi filma su događaji, odnosno čak i problemi s kojima se susreću heroji povratnici, podizači zastave, što Clint i ističe prikazima tih problema.

Moć masovnog medija tu strahovito dolazi u prvi plan, kao i manipulacija narodom i, možda najvažnije, cijena ratovanja, i to u svakom kontekstu koji nam može pasti napamet. Američka vojska se sastoji od ljudi različitih osjećaja koji gledaju na stvari različito, ali ipak su jedna koliko toliko kompaktna cjelina sa istom idejom. Odnos među likovima je vrlo temeljito razrađen u relativno malo dijaloga. Čovjek zaista ima osjećaj da sve te ljude poznaje jer su svi zaokruženi, svi različiti, a opet isti i svatko si može naći nekoga s kim bi se mogao poistovjetiti. Ne bi bilo pošteno isticati nekog od glumaca jer su svi napravili fantastičan posao. Možda ipak najposebniji lik, sa najposebnijom pričom je Ira Hayes (Adam Beach) koji zbog svojeg podrijetla stvari proživljava ipak malo drugačije od ostalih. Native American...

Pisma sa Iwo Jime počinju nešto ranije u vremenu, nekoliko dana prije pojavljivanja američke flote u Pacifiku. Dolazak generala Kuribayashija (Ken Watanabe) na otok dovodi situaciju na otoku u red jer se otok treba pokušati othrvati napadu Amerikanaca koji imaju brojčani omjer oko 10:1 u svoju korist i na taj način spriječiti Amere da koriste Iwo Jimu kao bazu za daljnji napad na Japan. Taktiziranjem i vještim upoznavanjem sa bojištem Kuribayashi uspostavlja obranu koju neki od njegovih časnika smatraju suludom. Danas je Kuribayashi nacionalni heroj u Japanu jer je nešto što je trebalo trajati 1-3 dana produžio na 40 dana. Watanabe je od svih glumaca u oba filma imao daleko najteži zadatak, ne samo radi impersoniranja Japanskog nacionalnog heroja, već i zbog činjenice da je tijekom filma čitao pisma koje je Kuribayashi zaista pisao svojoj kući. Međutim obavio je svoj posao na vrlo, vrlo zavidnoj razini. Fokus ovog filma nije bio usmjeren na moć propagande ili troškova u ratu nego na stvar koja veličanstvenom Japanskom narodu znači više od života. Čast. Prije ičega. Čast koja krasi Japanski narod nadmašuje sve granice i načini na koje nam to Clint prikazuje nadmašuje sva očekivanja i sve ideje koje bi netko imao pri pomisli ''kako da sačuvam čast?''. Ipak se poanta filma na kraju opet spušta na antiratnu razinu, ali na jedan kompleksniji, manje očekivani način. Teško je ostati ravnodušan nakon svega što film prikaže...

Objektivnost kaže da je Iwo Jima bolji film od Flags of our fathers, međutim, to bi se moglo pripisati osjećaju veće udaljenosti Japana od SAD-a, uglavnom zbog jezika i načina razmišljanja. Sumnjam da je Clint Eastwood imao namjeru napraviti jedan film bolji od drugog jer kad se lingualne i etničke razlike stave na stranu, filmovi izvlače isti zaključak.

Beskorisnost ratovanja zbog svih teškoća koje se događaju. Pokušava nam prikazati osjećaje onih koji bi trebali biti heroji, onih koje ljudi slave. A ti heroji se osjećaju bilo kako osim herojski. I dok su živi i još ne znaju da će biti heroji, a čine herojska djela, i nakon bitaka kada postanu heroji.

Maestralno u svemu tome je što to pokazuje kroz dva potpuno suprotna pola i na taj način priča istu priču potpuno drugim instrumentima jer doživljaj rata nije isti za Amerikance i za Japance. Zaokruženje obaju priča je da su i na jednoj i na drugoj strani ipak samo ljudi. Ovakvi, onakvi, dobri, loši. I ne uvijek, nego samo ponekad se pojavi neki nasumični lik koji svojim pokretima, rečenicama i izrazima lica pokazuje koliko je to sve bezvrijedno i nepotrebno jer na kraju ipak ne donosi ništa. Bar ne za ljude koji su bili na bojištu. Odgovor na pitanje zašto su Letters of Iwo Jima i Flags of our fathers tako dobri i zašto ne treba stvarati vakuum između istih? Zato jer su to filmovi koji su se do sad najviše i najbliže pozabavili tematikom ljudskih emocija u ratu.  

Flags of our fathers
Letters from Iwo Jima
Flags of our fathers
Letters from Iwo Jima
Flags of our fathers
Letters from Iwo Jima
« povratak Antonio Klasan
Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
© 2003 popcorn.hr