Dva su krupna problema prisutna kod "Babela". Simptomi prvog se pokazuju dosta rano u filmu, kad nam se nedvosmisleno servira sam kraj jedne od priča - da stvar bude gora, riječ je o potencijalno najzanimljivijoj - a prisutni su nažalost kroz dobar dio filma. Otupiti oštricu čak trima pričama na ovaj ili onaj način, u ovom ili onom trenutku, kad je u pitanju drama, najprostije rečeno - jednostavno nije dobro.

Drugi je izravna posljedica prvog. Ovako obezglavljene, priče koje imaju što za reći to jednostavno ne mogu napraviti onako kako su mogle i kako su trebale. Na stranu meni draga izlomljena naracija, ovaj me film na emocionalnoj razini jednostavno ne dira kad i kako bi trebao, niti me njegova igra detekcije intrigira i zabavlja kao u Iñárrituovu dosad najboljem ostvarenju, "21 Grams". A kako se sranja mogu dogoditi bilo gdje i iz bilo čega, pouka je za koju mi ne treba dvoipolsatni osrednji film. K vragu i visoka očekivanja.