| Bez ocjene |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| KRVNA OSVETA |
| NASLOV ORIGINALA: |
| Abril Despedecado / Behind The Sun |
| REŽIJA: |
| Walter Salles |
| SCENARIJ: |
| W. Salles i Sergio Machado prema romanu Ismaila Kadarea |
| GLAVNE ULOGE: |
| Rodrigo Santoro, Jose Dumont, Ravi Lacerda, Rita Assemany |
| ŽANR: |
|
Drama
|
| PRODUKCIJA: |
| BAC Filmes |
| DISTRIBUCIJA: |
| UCD |
| TRAJANJE: |
| 105 min |
| GODINA: |
| 2001. |
| IZDANJE: |
 |
| Još nema komentara na ovu recenziju |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
KRVNA OSVETA
(Abril Despedecado / Behind The Sun) |
|
Brazil 1910. Tonho je stariji sin u obitelji Breves, i zato od oca dobiva nalog da izvrši krvnu osvetu nad pripadnikom protivničke obitelji koji je i sam počinio ubojstvo. Tonho zna da će ako ubije i sam uskoro biti smaknut. Tiranski otac tjera ga da ispuni zahtjeve kodeksa, a mali brat Pacu odgovara od toga. Tonho izlaz vidi u dolasku putujućeg cirkusa.
|
|
| | | |
| Za brazilskog redatelja Waltera Sallesa svjetski su filmofili prvi put čuli godine 1998, kad je nakon dugogodišnje karijere TV režisera snimio svoj drugi samostalni igrani film, "Centro do Brasil" ("Glavni kolodvor"). |
Bio je to naizgled jednostavan film o ciničnoj starici koja postane suputnik nepoznatom dječaku koji po središnjem Brazilu traži oca. Film se izvrgnuo, međutim, u jedan od najvećih art-hitova devedesetih: osvojio je Zlatnog medvjeda u Berlinu, Zlatni globus i još pedesetak drugih nagrada, a ušao je i u pet nominiranih za Oscara. Tajna Sallesova filma počivala je s jedne strane u uspješnom amalgamiranju različitih utjecaja, a s druge u vrhunskoj vizualnoj kulturi. Sjajno snimljen, s efikasno iskorištenim i jedinstveno dojmljivim lokacijama, "Centro do Brasil" spojio je iskustva talijanskog neorealizma i brazilskog modernističkog 'cinema novo' s elementima hollywoodske dramaturgije. Kao spoj Glaubera Roche, Fellinija i "Kišnog čovjeka", "Glavni kolodvor" bio je i dovoljno art i dovoljno mainstream da uspješno plete na dva razboja.
Salles očito nije čovjek koji radi brzo. U trenutku kad je svijet hitno trebao njegov novi film, uzeo je tri godine pauze i za to vrijeme napravio "Abril Despedecado" (u izvorniku: "Slomljeni travanj", u nas: "Krvna osveta"). Film koji je u svijetu poznat i po engleskog distributerskom prijevodu "Behind the Sun" Salles je predstavio 2001. u Veneciji, gdje je neočekivano izgubio Grand prix od "Monsunskog vjenčanja" Indijke Mire Nair. "Abril despedacado" sada možemo vidjeti i u nas, nažalost tek na VHS-u i DVD-u.
Kao stanovnicima tzv. Zapadnog Balkana Sallesov film nam može biti zanimljiv i zbog Sallesovog izbora literarnog predloška. Brazilac je, naime, u filmu slobodno adaptirao roman albanskog pisca Ismaila Kadarea "Slomljeni travanj" iz 1981., a radnju iz gudura sjeverne Albanije 1930. premjestio u centralni Brazil 1910. Balkanski gledatelji dobro su upoznati s fenomenom albanske krvne osvete, ali vjerojatno nisu znali da je krvna osveta po sličnom kodeksu i pravilima funkcionirala početkom stoljeća i u Brazilu. Salles je tu kopču iskoristio za prenošenje Kadareove priče u svoj ambijent. Snimio je film o dva zaraćena klana koji žive od oskudnog uroda šećerne trske i ratuju za komad njive. Članovi obitelji naizmjence se ubijaju, a kad nakon punog mjeseca krv na košulji ubijenog požuti, to znači da poganski bogovi ištu osvetu. Stvar se zapliće kad jedan od predestiniranih ubojica posumnja u vlastitu ulogu u predodređenoj društvenoj shemi.
Ono što ponovo fascinira kod Sallesa jest izvanredna vizualna pomnja i likovna ekspresivnost: nije ni čudo da je časopis "Sight and Sound" posvetio "Krvnoj osveti" mali foto-podlistak, veličajući snimateljski rad. Druga konstanta Sallesova rada je društvena i vizualna fiksacija na brazilsko pustinjsko ozemlje, ambijent posve oprečan stereotipnim predodžbama o Brazilu kao ili prašumskoj zemlji, ili zemaljskom raju oplahnutom morem. Sallesov Brazil je wasteland krvavog znoja i muke koja nikako da urodi korišću. Njegovi su ljudi otvrdli, gnjevni, zaboravili su voljeti, a siromaštvo ih tjera da se pobiju za bolji ručak. Sallesa, međutim, ipak manje zanima socijala, a više seksualna politika, odnosno način na koji represivni patrijarhalni red regulira život mlađih muškaraca i žena - dakle, onih predestiniranih da slušaju.
Walter Salles i u "Krvnoj osveti" pokazuje da umije spretno igrati na više različitih publika. S jedne strane, Sallesov film dovoljno je zanimljiv i narativno osovljen da ne isključuje šire gledateljstvo. S druge pak strane, to je čistokrvni, starinski art-film, barokno režiran, pomalo pompozan, mitski uzdignut i diskretno tezičan, ali opet emocionalno efektan i u imanentno filmskom smislu spektakularan. Ambicioznija filmska publika ne bi smjela propustiti "Krvnu osvetu" kao reprezentativan i vrlo solidan primjer suvremene art-filmske srednje struje. Ne bi tim više što takvih filmova u našim kinima ima malo, a na javnoj televiziji (što je sramota) još manje. |
|
| | | |
|
|
|
