Iz uvoda ste već shvatili da imamo flashback priču u kojoj paralelno pratimo desetak osoba svih rasa i iz svih slojeva američkog društva. Njihove sudbine su sudbine običnih ljudi koji inače žive iza prozora u koje svakodnevno gledamo sa svojih balkona. Radnja se odvija na ulicama metropole gdje kroz likove iz priče uočavamo opasnost koja izvire iz multietničke mutljavine bosan-đeleskog lonca.
Da li nam je redatelj pokazao nešto s čim do sad nismo bili upoznati? Ne. Svaka druga TV serija s policijskim setingom govori o istim stvarima. Da li je kris-kros pristup filmu donio nešto novo? Nije. To su odavno puno bolje odradili i Kratki rezovi i Magnolija. Da li je glumačka ekipa ostvarila nezaboravne uloge? Nije. U Americi u ovom trenutku postoji nekoliko stotina glumaca i glumica koji mogu odglumiti apsolutno svaku danu im ulogu, i to vjerovatno bolje od svega viđenoga u Fatalnoj nesreći. Da li to onda znači da je Fatalna nesreća loš film? Ne, dapače, to je jako dobar film, jako dobro režiran, s pametno odabrane dvije snažne scene koje će vas natjerati da se dignete sa stolice, a koje su točno raspoređene na dva kraja filma kako bi održale balans, film izvrsne fotografije, izvrsno montiran, film sa odličnom glazbom, odglumljen točno onako kako ga odglumiti i treba čak i kod neapetitnih likova koje tumače Sandra Bullock i Brendan Fraser, a uz lagano izdizanje iznad ostatka ekipe od strane Dona Cheadlea. U čemu je onda snaga filma? Vjerovatno u školski odrađenoj točnosti kojom redatelj svo vrijeme grebe po moralnim propitkivanjima aktera, natjeravajući ih da leveliraju između svoje ljudske strane i svojih unutarnjih demona. Haggis je dakle objeručke povukao Ameriku za ramena natjeravši je da na čas digne glavu iz pijeska i vidi ono što se odavno zna. Amerika se zahvalila Oscarom, i daljnjeg razloga za bilo kakvu raspravu definitivno nema.
Sve u svemu, odgledavši Fatalnu nesreću, zaključak vam se nameće sam. Jako dobar film koji ukoliko ga propustite neće ostaviti veću prazninu u vašoj filmskoj kulturi. Dobro ukuhano varivo sa sastojcima točno kako stoji u recepturi, no nakon objeda ustajete jednako siti, ili jednako gladni, ovisno o stupnju očekivanja s kojim sjedate u kino. |