No nažalost, odabrani film je ujedno i jedan od najslabijih De Tothovih westerna, a i Scott je pedesetih godina napravio znatno bolje stvari poput onih nastalih pod režiserskom palicom Budda Boettichera – kao što su „Tall T“ ili „Comanche Station“. Riječ je o tipičnome ostvarenju karakterističnom za „B“ produkciju pedesetih godina – no to nije moralo nužno značiti nešta loše jer su mnogi od upravo takvih B-westerna znali imati izvrsnu karakterizaciju likova i biti prave male moralne drame (primjerice „Fastest Gun Alive“ Russella Rousea) i mogli su se bez ikakva stida komparirati sa visokobuđetnom A-produkcijom istoga perioda.

„Čovjek u sedlu“ očito nije imao tako visoke ambicije. Već od uvodnih scena jasno nam je da 3-4 glavna lika imaju neku zajedničku prošlost no ne uspijevamo do kraja filma dobiti iole zadovoljavajuću sliku kakva je ona. To je vjerojatno bilo jasno i samom režiseru, zato se opredijelio na obilje akcije – bilo da je riječ o sukobu revolverima ili tučnjavi. No i akcija je čisto rutinerski odrađena uz izuzetak scena sa zapaljenim kolima, dok je završni obračun na brzinu napravljen i prekratak što opet ne pomaže filmu kojemu je akcija trebala biti jedan od glavnih aduta.

Sve u svemu, lagana razbibriga, koja se može opušteno pratiti u svojih 83 minuta trajanja ali koja ne nudi gotovo ništa vrijedno trajnijeg pamćenja. No, uistinu su i De Toth i Randolph Scott zaslužili bolji film za debitantski nastup na našem DVD tržištu.