Kako je ekipa čije smo dogodovštine pratili u prethodna tri nastavka zatvorila krug, od dogovora o prvom seksualnom iskustvu prije mature do sudbonosnog 'da' nespretnog Jima i glazbenice Michelle, serijal je morao krenuti u drugom pravcu. Kao plodno tlo autorima se učinilo spojiti mlađeg brata mitskog ševca iz serijala, Stevea Stiflera, i također mitskog glazbenog kampa, mjesta na kojem su flaute i oboe imale, da tako kažemo, zanimljivu primjenu.

Kao što se moglo i pretpostaviti, bili su u krivu. Zadnje što je svijetu filma trebalo je još jedna demonstracija prizemnog humora i jeftinih neugodnosti u kojoj se tjelesne izlučevine jedu, piju ili se pak netko njima maže. Ovako dominantnim (negativnim) karakteristikama teško je naći rivala, ali ovaj film uspijeva i na tom polju – tokom cijelog njegovog trajanja prisutni su često forsirani pokušaji debitanta Tada Hilgenbrincka da pojavom i ponašanjem bude što bliži originalnom Stifleru, ionako iritantnom Seannu Williamu Scottu.

A ako ste mislili da je užasima ovog filma tu kraj, prevarili ste se. Od silne bezidejnosti, autorima se zgodnim učinilo i reciklirati dva lika poznata nam otprije, pri čemu su napravili kardinalnu pogrešku. Pa, pobogu, ako je svima jasno kako je jedina funkcija Jimova oca da dijeli savjete o seksu (pri čemu ne znate kojoj je strani neugodnije), čemu imbecilna kreativna odluka da ga se, isključivo zbog vlastite nekompetentnosti pri slaganju priče, baci u tamo nekakav glazbeni kamp kako bi bio nešto što nije. Da ponovim, kardinalna pogreška, čak i za jedan ovako irelevantan serijal.

Da skratim ovu agoniju, "Američka pita 4" jedan je od onih filmova koje smatrate ili katastrofalno lošim, ili u povoljnijem slučaju, samo lošim. Ničega ovdje nema što već niste vidjeli, pa ga poradi katastrofalne prezentacije tog 'već viđenog' i zaobiđite. U što je moguće širem luku.