Složiti film dužinom prihvatljiv što široj publici ako je isti temeljen na knjizi od cca 700 stranica, a da se pritom dotaknu sve točke fabule bitne za cjelokupno djelo nije nimalo lako. Uvijek se traži način, barem kad je o Potteru riječ, da budu zadovoljni i fanovi knjige i oni koji su u doticaj sa svijetom J. K. Rowling došli isključivo preko velikog platna. "Plameni pehar" u tome i nije baš uspio, jer se u filmu (koji traje puna dva i pol sata) ne događa gotovo ništa. Da budem precizniji, ne događa se ništa bitno za cjelinu priče o Harryju i film se kao takav naprosto ne može izdignuti iznad prosjeka.

Osim što filmove karakteriziraju i područja praznog hoda, još je jedna konstanta prisutna u svim dosad snimljenim Potterima. Redovito se za uloge, koliko god minorne bile, čupaju jaka glumačka imena a da se gotovo nijednom od njih ne dozvoljava da pokažu zbog čega ih se redom smatra izvrsnim glumcima. Od starosjedioca (Alan Rickman, Robbie Coltrane), pa do tzv. padobranaca (dakle onih koji prolete kroz jedan da dva nastavka serijala; Emma Thompson, John Cleese, Miranda Richardson, Ralph Fiennes), nitko izuzev možda Garyja Oldmana u "Zatočeniku Azkabana" nije dobio niti minutažu za dokazivanje. Kad je već tako, nije li pogrešan način privlačenja pozornosti na film dovesti što veći broj poznatih i priznatih glumaca kad je i bez njih popularnost (čitaj: pomama) planetarna?

Nakon mlakih i prilično dosadnih filmova Chrisa Columbusa te u mnogim stvarima boljeg trećeg dijela koji je potpisao Alfonso Cuarón, razumna su očekivanja bila da film nastavi uzlaznom putanjom. Ali, to se nije dogodilo, a sam Nicholsov film bi najbolje bilo opisati kao zlatnu sredinu dosadašnjih filmova o Harryju. Nije pretjerano dosadan, ali niti ne nudi onu crtu koju je u serijal uspješno ubacio Cuarón. Zanimljivih detalja ima, ponajprije u vidu prikaza odnosa između spolova, ali sve pada u vodu kada film završi na način na koji završi - u lice nam se na granici bezobrazluka (kao da smo ili blesavi ili posljednjih godina živjeli ispod kakvog kamena) unosi činjenica kako nije gotovo i kako toga ima još ohoho za ispričati.