S jedne strane, film je bezgranično maštovit i ležeran. No, istodobno je i velikim dijelom nepodnošljivo dosadan i naporan. Kako je to moguće? Izdvojiti čisto pozitivne ili čisto negativne strane filma je gotovo nemoguće. Dobar primjer je lik robota Marvina. Koliko god njegove cinične i depresivne primjedbe bile zabavne prvih nekoliko puta, isto toliko su naporne i predvidljive do kraja filma. Situacija je identična i s većinom preostalih elemenata filma, od iritantno-komičnog Zaphoda, kratkih crtica o samom Vodiču, njegovu sadržaju i prošlosti, do načina putovanja broda Heart of Gold. Ipak, kao stvari koje su u potpunosti prevagnule na pozitivnu stranu, treba izdvojiti hrpu dosjetki o stvarima iz svakodnevnog života (kao što se npr. "Matrix" poigravao sa objašnjenjem deja vu-a). Također, tu su i simpatične reference na SF serijale poput Star Warsa (kuhinjski nož koji koristi Tricia) i Star Treka (parafraza krilatice "Resistance is futile").

Iako satira (da ne kažem sprdačina) na razne znanstveno-fantastične serijale, film je i kao takav suviše neozbiljan. Ton je pretjerano ležeran prepun većim dijelom napornih dječjih 'šala i pošalica' (TM by Nenad Brixy). Tome dodajte i repetitivne pojave poput spomenutog Marvina i dobili ste kašu koja, koliko god bila probavljiva, smeta nepcu u dovoljnoj mjeri da shvatite kako nešto nije u redu. Ukoliko je ovo proizvod kojim su zadovoljni fanovi Adamsovog djela, unaprijed mogu odbaciti mogućnost konzumacije istog. Ukoliko pak nije (a iskreno se nadam da nije), filmska industrija je još jednom pokazala da ne može nešto biti toliko dobro, koliko to oni mogu složiti loše. U odnosu na original, dakako. Kako s te strane nisam kompetentan procijeniti, konačni dojam ne može biti nego ovakav kakav jest.