Prije nego sam se dao na recenziranje "Panike pod morem", letimično sam preletio preko dvije već gotove recenzije filma. U oba slučaja film je bio po ukusu kritičara i u oba slučaja je zaradio najvišu ocjenu. Ono što je također bilo zajedničko tim dvama recenzijama je bilo isticanje kako Andersonove filmove ili obožavate ili mrzite. Odmah da kažem kako to smatram totalnim sranjem, u što sam se uvjerio nakon što sam pogledao film i nisam se opredijelio za jednu od navedenih strana. Naišao sam na zavidnu količinu stvari koja je bila i više nego dovoljna da film ne proglasim lošim, ali nedostatnih da bi filmu dao najvišu ocjenu. Film upada u kategoriju prosječnih, ili bolje rečeno, filmova koji su mogli biti vrlo dobri (pa čak i odlični), ali su se negdje u tom nastojanju zagubili.

Neke stvari u filmu su zbilja vrhunski izvedene. Najbolji primjer je presjek Steveovog broda "Belafonte", kroz koji nas autor prvo vodi kao kroz turističku atrakciju objašnjavajući nam što je što, da bi kasnije u filmu model zaživio, pokazujući nam i, da tako kažem, u praksi način njegova funkcioniranja. Druga stvar za koju mogu bez puno razmišljanja reći da je fenomenalna je autorova maštovitost kod prikaza raznoraznih morskih stvorenja, od morskog psa negativca, do morskog konjica kojeg jedan obožavatelj uručuje svom idolu.

Kako ima elemenata koji su me oduševili, tako ih ima onih koji su me ostavili potpuno ravnodušnim. Ono što više kod mene očito ne pali je Bill Murray. Kad malo bolje pogledam, oduševljavao me kao mazohistički nastrojen pacijent Stevea Martina u "Little Shop of Horrors" i obarao s nogu kao egocentrični reporter Phil zarobljen u "Beskrajnom danu". Otad pa nadalje nikako da mi legne i, iako mu pojavu još uvijek smatram izvrsnom, to više jednostavno nije to.

Gledajući ovaj film osjećao sam se pomalo kao i kod hvaljenog uratka Zacha Braffa "Garden State". Mnoštvo izvrsnih detalja upakiranih u prosječnu cjelinu. S tim da je u mojoj bilježnici Braff u ovoj usporedbi u prednosti jer se ipak radi o debitantu. Anderson očito nije moj tip filmaša.

Izdanje nije posebno bogato dodatnim sadržajima, na disku se osim samog filma nalazi audio komentar redatelja i ko-scenarista Wesa Andersona i ko-scenarista Noaha Baumbacha, petnaestominutni prilog o snimanju filma, likovima, redatelju i glumcima, te nekoliko kratkih scena koje nisu našle svoje mjesto u finalnoj inačici filma. Ništa posebno, ali konačnu ocjenu (koja u slučaju DVD izdanja funkcionira kao kombinacija između filma i dodataka na izdanju) nije narušilo. Nije ju, doduše, ni poboljšalo, ali što je tu je.