Iako sam pogledao svega dva Miyazakijeva naslova, bila su i više nego dovoljna da čovjeka smatram genijalcem. Količina mašte tog čovjeka je apsolutno nevjerojatna, počevši od priče pa sve do niza čudnih likova koji konstantno šeću kadrom (Kamayi, operater sa šest ruku; golema beba; tri ne pretjerano inteligentne glave bez trupa; smrdibog). Nadalje, ono što me možda i u najvećoj mjeri fasciniralo, je ogromno bogatstvo boja u gotovo svakom prizoru. Pojedine scene su prava mala remek-djela koja bi bez problema mogla visjeti (pa čak i dominirati) na zidu kakvog muzeja moderne umjetnosti. Sekvenca u sobi s jastucima primjerice. Naprosto jedna od onih stvari koje morate vidjeti da bi povjerovali.
Mana film gotovo da i nema, ali cjepidlaka kakva jesam, našao sam par zamjerki i uskratio mu najveću ocjenu. Iako rijetko, film zna malčice zaglibiti u pričanju inače izvrsne priče. Također, uvodnih pola sata mi jednostavno nisu po volji. Pokoji prizor se mogao odbaciti pri montaži, ponajviše poradi tempa i postavljanja stvari u tom dijelu. Doduše, kad jednom krene, u svakom trenutku ćete poželjeti još, i to s punim pravom.
Nakon vrlo dobre "Princeze Mononoke", stigla je i gotovo-pa-izvrsna Chihiro. Film ima priču, vizualno je fenomenalan, prepun humora, zanimljivih kreatura i neobičnih situacija. Miyazaki je bez sumnje majstor u svom poslu i samo se nadam da njegov najnoviji film, lanjski "Howl's Moving Castle" neće kasniti u mjeri u kojoj je kasnila većina dosad distribuirane istočnjačke kinematografije.
Samo DVD izdanje je prilično čudnovato. Osim originalnog japanskog, postoji mogućnost gledanja filma sa hrvatskom sinkronizacijom. Iako osobno nisam ljubitelj sinkronizacije, smatram da uvijek dobro dođe barem mogućnost gledanja animiranih ostvarenja na domaćem jeziku. Međutim, pogled na dodatke nam govori kako je netko pri slaganju pomiješao lončiće. Osim američke verzije trailera za sam film, tu se nalazi i dvominutni prilog o susretu samog Miyazakija i producenta američke sinkronizacije, Johna Lassetera, te kratki dokumentarac o američkoj sinkronizaciji. Postavlja se sasvim opravdano pitanje: čemu? Budući da domaća verzija ne sadrži američku sinkronizaciju, sva tri dodatka su redom suvišna jer su prilagođena američkom tržištu. Izdanje bi u ovom slučaju ocijenio kvalitetnijim da je došlo potpuno ogoljeno, bez navedenih dodataka, samo sa hrvatskom sinkronizacijom (uz originalnu naravno). Dakle, dodataka ponešto i ima (makar bili siromašni), ali budući da su beskorisni, konačna ocjena je ipak za pola kokice niža. |