Prilično zanimljivoj premisi ispriječila se jednostavna činjenica – za redatelja je postavljen Finac Renny Harlin. Kako mu je u dosadašnjoj karijeri vrijedan spomena tek "Umri muški 2", ni s ovim filmom nije popravio reputaciju čovjeka koji će i iz relativno dobrih ideja izvući ono loše i prezentirati to publici. Iako se film deklarira kao psihološki akcijski triler, u njega je ubačeno pretjerano mnogo elemenata horrora i jeftinih 'bu' efekata popraćenih podjednako jeftinom i predvidljivom zvučnom podlogom. Gledatelja se na rubu stolice drži ekstravagantnim načinima ubojstva, kojih ima poprilično. Cigarete natopljene kiselinom, pucanje tijela nakon polijevanja istog tekućim dušikom i isisavanje krvi iz tijela samo su neki od načina kojim će vas počastiti Harlin u nepuna dva sata koliko traje čekanje slijedeće zamke i novog maštovitog ubojstva.
Završni obračun je ipak nešto racionalniji, da ne kažem staromodan, u igri su tek jedan protupožarni aparat i nekoliko pištolja. Iako se činilo da će redatelj u finišu pretjerati (kao, dotad to nije činio), uspio je odbaciti korištenje svakojakih predmeta u svrhu bezumnog klanja (ovaj dio naravno saznajemo na kraju) i pristojno završiti film. Kao vizualni vrhunac bi izdvojio scenu napucavanja pod vodom, u kojem protagonisti izgledaju kao da su izašli iz "Matrixa", ali na poseban način budući da se radi o standardnom okolišu i situaciji.
Christian Slater? Val Kilmer? Zaboravite ovaj dvojac, imaju ulogu približnu onoj Stevena Seagala u filmu "Executive Decision", kada se dotični, usprkos žestokom isticanju u svim promo materijalima, u filmu pojavio punih pet minuta. Glavne figure ovdje čine glumci koji su većini poznati barem po izgledu, ali ne toliko često i po imenu. Od imena se ističe tek ono Jonny Lee Millera, što je i više nego dovoljan pokazatelj da film ne igra na kartu zvjezdane (iako obilate) glumačke postave. Posao su većinom obavili korektno i bez većih zamjerki.
Sama priča teče relativno glatko. Zanemarimo li nekoliko neizbježno neodgovorenih 'kako i zašto' i tipičan kraj u kojem se situacija okrene nekoliko puta po pravilu 'nije gotovo dok nije gotovo', i iako je mlako predstavljena, film sadrži dovoljno pitkog materijala da se u konačnici ipak na njega mogu utrošiti dva sata vremena. Neki elementi su odrađeni loše, neki zadovoljavajuće, ali nijedan se ne ističe kao odličan. Potencijal je tu, ali je uglavnom neiskorišten. Najjednostavnije rečeno, da je ovaj film hrana, bio bi probavljiv, ali ne i previše ukusan. |