Dugo već nisam pogledao film koji je na tako tjeskoban način opisao ljudsko ludilo. Brad Anderson je napravio izniman film atmosfere u kojem ćete se rijetko osjetiti kao pasivan promatrač. Film vas uvlači u sebe svakim kadrom što prvenstveno možemo zahvaliti industro okružju koje dominira filmom, a iz kojeg je isisan čitav život. Aerodromska kafeterija pod bijelim neonom, tjeskobni zatvoreni no jednako tako i otvoreni prostori, lunapark sa svojom jezivom lakrdijaškom atmosferom, metro s neispravnim svjetlima, svi su stereotipi tu. No Anderson se nije uhvatio u zamku bezidejnosti u koju upadaju redatelji koji se odluče na film ovakvog setinga. Dapače, nadgradio je misteriju uzevši dresing Finchera i Aronofkskog, dodavši pri tome aromu tjeskobu Laibacha i Nirvane, te sve to strpao u mikser, zdrobio, te smjesu grubo razlio o staklo u koje gledatelj hiponitčki bulji. I svaka mu čast, jer uspio je iz sve te bljuvotine izvući vizuru koja je nadrasla svoj bazni recept.
Pitanje je koliko bi sve to bilo funkcionalno da se u glavnoj ulozi nije pojavio Bale, koji me u nekoliko navrata podsjetio na Charlize Teron u "Monsteru". Mada nema usporedbe između ova dva filma, Teron je u svojoj Oskarom okićenoj ulozi uspjela svojom savršenom glumom učiniti film iznimno dosadnim. Nakon gledanja "Monstera" imate osjećaj da niste vidjeli ništa osim nje same. Nema kulisa, nema sporednih glumaca, nema radnje, čak i samo nasilje na filmu nema onu težinu na koju smo navikli od Hollywooda koji emocijama voli udarati ispod pojasa, mada glave padaju na svakih par kilometara autoputa na kojem Charlize stopira. Postoji samo i jedino maestralna "The She". Bale je u ovom filmu na trenutke jednako lucidno fascinantan, i bez previše riječi svojom facijalnom ekspresijom priča priču iznimne dubine. Dodatno je uvjerljiv jer je za ovu ulogu dragovoljno robovao gladi, pa je skinuo preko 30 kilograma što ne možete ne primjetiti i nad time se ne zgroziti, jer nemalo je scena u kojima se pred kamerom šeta obnažena torza.
Ovaj film još je jedna potvrda da jedan mali film, sa svojim budžetom od 5.000.000 USD, (mada je i ovo jako fleksibilan pojam, jer "Američki grafiti" su primjerice snimljeni s tek nešto više od pola milijuna USD) može ispasti znatno snažniji od filmova sa 20 ili 30 puta većim unosom kapitala u produkciju. Jer dobar scenario, dobra režija, i dobra gluma, nisu nužno rezervirani za preplaćene elitiste. Toga smo, kao, svjesni, no nije zgorega podsjetiti se još jednom. Stoga, imate moju toplu preporuka za ovaj hladni film. Dobro došli u Trevorovu zonu sumraka. |