Monahanov scenarij spada u lošije u posljednjih nekoliko godina, klišeji i patetika su prisutni na gotovo svakom koraku, bilo da se radi o najobičnijem razgovoru dvaju likova ili pak ključnom nadahnuću pred bitku. Likovi su prilično stereotipni i jednolični, a odnosi među njima (posebice Baliana i Sybille) katastrofalni. S glumačke strane prednjači već antipatična pojava Blooma sa mačem u ruci, dok su olako potrošeni talent i karizma Liama Neesona, pojava korpulentnog Brendana Gleesona, a filmu je posebice nepotreban glumac kalibra Edwarda Nortona, koji, poradi zdravstvenog stanja svog lika, gotovo i nema ulogu u filmu tj. uloga mu se svodi na davanje glasa uz jedan prikaz debelo našminkanog lica (koje neodoljivo nalikuje onome Garyja Oldmana iz 'Hannibala'). Glavna ženska rola je također smetnja, jer se dva motiva njene pojave, odnos sa glavnim junakom i uloge u trokutu nepobjedivi junak – nedostupna princeza – ljubomorni suprug niti ne nazire, a kamoli realizira. Zadovoljava jedino Csokas sa svojim ubojitim pogledom i prgavošću (koja naravno biva kažnjena) te donekle Irons i Massou.

'Gladijator' je imao, osim prilično dobrog odnosa između glavnih protagonista, i izvrsno režirane akcijske scene, kako pojedinačne, tako i otvarajuću masovnu. Umjesto da 'Kraljevstvo' slijedi prethodnika barem u tom pogledu, i tu stiže oveće razočaranje. Osim pojedinačnih dvoboja na nekoliko mjesta, film gotovo i ne pokazuje nikakvu borbu. Od dvije masovne, prva se elegantno zaobilazi (???), dok je druga prilično mlaka, loše režirana i montirana sa nekoliko bespotrebnih slow-motion efekata te potpunim izbjegavanjem ovećeg završnog okršaja (ponavljam, ???). Izbjeći glavne dijelove borbe u filmu u kojem bi ona trebala biti Impresivno režirana, napeta i potrebna radnji i našem suosjećanju u poistovjećivanju s likovima, ravno je samoubojstvu. Posebice ako se uzme u obzir da je Scott taj akcijski dio, apsolvirao u više navrata.

Rijetki plusevi na konto filma su gotovo beznačajni, svode se na Csokasovu izvedbu i na fino blaćenje Crkve (ipak se radi o križarskim ratovima), koje se provlači kroz veći dio filma, od početnog ubojstva svećenika-provokatora pa do izjave jeruzalemskog svećenika pred poraz: 'Prijeđi na islam, pokaj se kasnije.' Reda radi ću izdvojiti i činjenicu da je film prošao jako brzo, što dokazuje da nije dosadan, već samo slabo realiziran.

Konačni dojam jako je loš. Film je blijed čak i u odnosu na najslabije konkurente, bez prave radnje, kvalitetnog dijaloga, zanimljivih likova i vizualnog dojma. Daleko najslabiji Scottov film, potpuno beskrvno ostvarenje koje slobodno možete propustiti.