Collateral nije onaj tip trilera koji vas tjera na razmišljanje. Tu je skoro pa sve jasno već nakon prvih deset minuta filma. Osjetan je potpun izostanak pitanja koja si inače gladatelji tijekom filma postavljaju, što Mannovu redateljsku genijalnost gura u prvi plan. Rijetki su redatelji koji vas mogu držati u napetosti u priči koja je skoro pa od početka u cijelosti jasna, gdje u startu znate tko je ubojica, tko žrtva, i kojim je pravcem kanalizirana fabula. Ovo možemo zahvaliti prvo i osnovno atmosferi koju stvaraju dvojica glavnih glumaca, a koja izbija iz njihovog odnosa. Max je sanjar idealist koji "samo privremeno" vozi taksi, tek dok si ne uštedi dovoljno kako bi pokrenuo rijedak biznis, no problem je što njegove privremene noćne taksi smjene traju već dvanaest godina. Vincent je besćutni, inteligenti ubojica koji svoj posao uspješno odrađuje već šest godina i dovoljno je bahat da eliminaciju "klijenata" ponovi po obrascu kojeg je izveo pred par godina, kad su se ubojstva pripisala taksistu koji je "prolupao", ubio nekoliko ljudi te na koncu presudio samome sebi. Cruise glumi s lakoćom, a hladnu karizmu može zahvaliti i visažistima koji su ga uvukli u skupo odijelo boje leda koje mu izvrsno stoji uz sijedu kosu i bradu od tri dana. Foxx je pak štreberski toniran lik koji gleda svoja posla i koji se vrlo realno ne snalazi kad mu se pištolj nađe u ruci, i koji čak i pucanj u staklo izvodi plašljivo slježući ramenima. Dijalozi između njih dvojice koji su si sušta kulturološka suprotnost, prave su male bravure na tragu noćnih radio emisija koje na prvu loptu postaju ispovjedaonice u kojima se slušatelji otvaraju radijskim psihoterapeutima, s tim da se u odnosu Vincenta i Maxa uloge ispovjedanika i psihijatra mijenjaju iz časa u čas.

Collateral dakle dobrim filmom drži trokut na relaciji Cruise, Foxx, Mann, i to je mahom sve što se o ovom filmu u jednoj rečenici može reći. Kako film odmiče, tako ćete sve teže opraštati sporadične scenarističke rupe i nelogičnosti, uprkos tome što Mann maestralno na svakih par koraka nudi poneku od nezaboravnih scena koje će se prepirčavati dugo nakon filma. To je i najslabiji dio filma, scenarističke nelogičnosti koji su se mogle vrlo elegantno zakrpati i Collateral uistinu učiniti filmom za pamćenje. Jer nema te atmosfere, nema te vrckave glume koja može zagladiti narativne hupsere koji su svojstveni akcijskoj B produkciji.

Ostaje nejasno štu o uvako dobro režiranom, punokrvnom trileru rade propusti sljedećeg kalibra... Umjesto da proračunati ubojica svoj pohod započne tihom eliminacijom, on prvog svjedoka ubija na teatralan način riskirajući tako svjedoke ugrozivši čitavu akciju. Jedini trag kojeg policija ima jest svjedok koji potvrđuje da su se na mjestu ubojstva vrzmala dva čovjeka s taksijem, no taj se podatak ignorira opravdajući kako u Los Angelesu ima 4000 taksista, pa policija nadalje krene u noć tapkajući u mraku. Da apsurd bude veći, policija će kasnije u benignoj situaciji uredno kod taksi službe provjeriti  nije li se kako je i obećao, na  prijavak vratio neispravi taksi koji su na zamolbu vozača pustili da vozi dalje, jer je bio na stotinjak metara od baze. To je inače, ista taksi služba koja broji onih famoznih 4000 taksi vozila koje je tako teško provjeriti kod dispečera, barem upitom o bilo čemu sumnjivom za taksi službe tijekom večeri.  Sumnjivac u nastojanju da spasi tuđi život uz vidljivu nelagodu zaveže policajca lisicama za automobil, nakon čega kreće u lov kao da je iskusni specijalac, umjesto da policijskom službeniku ispripovjeda što je na stvari, digne uzbunu i smanji rizik. Spomenut ću i to da u prepunom disko klubu u kojem uslijed pucnjave odjednom nastaje panika i krkljanac, svjedok optužbe okružen tjelohraniteljiam mirno sjedi ni ne pomislivši da se skloni jer možebitno po njega dolazi ubojica.

Osim scenarističkih "bravura" koje bi bolje pristajale "Piratima s Kariba", opći dojam filma, umanjila je i Jada Pinkett Smith kao jedina žena čija je uloga trebala malko razmrdati atmosferu u noći u kojoj caruju muškarci. Miss Will Smith na žalost izgleda drveno ma u koji je film stavili, i ma koju joj ulogu dali. Glumački gledano, ona je nasjlabija karika Collaterala i iritantna je čak i u toj maloj epizodnoj ulozi.