Davisova je cinična narančasta mačketina jednostavno bila zakon, inteligentni, lijeni, proždrljivi i egocentrični stripovski lik kojemu jednostavno nije bilo ravna u devetoj umjetnosti o čemu i dan danas zorno svjedoči 2600 različitih novinskih izdanja u kojima redovno izlazi i preko 260 milijuna ljudi koji ga i dan danas svakodnevno čitaju.
Pretakanje stripa u crtano filmski medij, ako se netko od vas toga još uvijek sjeća, također je bilo bezbolno i okuugdno davši nenadjebivom Garfieldu još jednu dimenziju po kojoj ćemo ga pamtiti... glas. Animirana serija je postala pravi hit, svojevremeno je bila i počašćena Emmyem a sebično je narančasto spadalo zauvijek izborilo mjesto u mom srcu rezervirano samo istinske superheroje stripa i filma.
Povodeći se najnovijim tehnološkim čarima digitalnih tehnologija našao se dakle netko pametan u Foxu i nabacio se idejom prebacivanja Garfija i društva u dugosvirajući filmski medij. Da ne pilim previše interesantnu je i potencijalno plodonosnu ideju potom gorespomenuta uigrana hoollywoodska mašinerija raspekmezila i zašećerila do neprepoznatljivosti oduzevši Grarfiedu upravo ono na čemu se zasnivala njegova planetarna popularnost sebični karakter i oštru žaoku egocentričnog cinizma kojom je bila začinjena svaka njegova replika u stripu i seriji.
Šteta Billa Murrya, čovjeka koji je svojim glasom (ali i karizmatičnim ciničnim karakterom) zaista bio jedini izbor za mačkov glas (on sam nosi filmu "kokicu" više). |