Čak i oni koji nisu upoznatim sa Marvelovim dvodimenzionalnim izvornikom skužit' će da je "Punisher" pukao po šavu iz samo jednog i poprilično jednostavnog razloga. Naime redatelj i scenarist filma Jonathan Hensleigh očigledno se nije mogao odlučiti u kojoj će mjeri poštivati blago rečeno mračan, brutalan i pesimističan strip predložak i koliko će prilikom prijenosa istog na veliko platno priču zašećeriti uobičajenim hollywoodskim sranjima kako bi isti na koncu dobio nekakav blaži cenzorki predikat i u konačnici bio prihavtljiv širem gledateljskom auditoriju.
Rezulatat je film "ni vrit ni mimo" štono bi u Zagorju rekli, akcijska limunadica sa nekoliko zaista brutalnih i bezbroj bukvalno bedastih scena i poteza glavnih junaka (Punisher primjerice tegli unaokolo hidrant kao osnivi dio svoje opreme a vrhunski kriminalni mastermind Saint ne kuži da mu ovaj uvaljuje u krilo priču o izdaji najmilijih i najvjernijih koju nam je prvi put prodao još pokojni Shakespeare u smom "Otelu").
Ukoliko ste dakle klinac od 13 godina ili pak poput mene zbog bolesti prisiljeni provesti vikend u krevetu "Punishera" bi se mogli dohvatiti kao nadomjestak za "Dva glupa psa" i ostale vrhunske uratke animacije kojima nas naše televizije obasiplju nedjeljnim (a valjda i ostalim) jutrima inače je ovaj naslov najbolje, poglavito ukoliko ste poklonik istoimenog stripa, zabići.

P.S.
Način na koji je Punisher na koncu sredio Howarda Sainta, da sada ne idem u detalje jer mi ionako nebi vjerovali, fakat spada u naj-spektakularno-a-glupo-za-nevjerovat filmske scene koje sam u posljednjih nekoliko godina imao prigodu vidjeti na filmu i šire.